Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1282/2014
14.01.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Milunke Cvetković, Bate Cvetkovića i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog A.T., zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. u saizvršilaštvu, u pokušaju, u vezi sa članovima 33. i 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - advokata S.K., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 16 K 1035/10 od 27.01.2014. godine i Apelacionog suda u Nišu 18Kž1 br.988/14 od 25.09.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 14. januara 2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog A.T., advokata S.K., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 16K 1035/10 od 27.01.2014. godine i Apelacionog suda u Nišu 18Kž1 br.988/14 od 25.09.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu 16K 1035/10 od 27.01.2014. godine, okrivljeni A.T. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. u saizvršilaštvu, u pokušaju, u vezi sa članovima 33. i 30. Krivičnog zakonika, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Istom presudom, određeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret okrivljenog.
Presudom Apelacionog suda u Nišu 18Kž1 br.988/14 od 25.09.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog A.T., a presuda Osnovnog suda u Nišu 16K 1035/10 od 27.01.2014. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog A.T. – advokat S.K., zbog povrede zakona – član 485. stav 1. tačka 1. ZKP, te zbog bitnih povreda odredaba ZKP, ne navodeći o kojim se povredama konkretno radi, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, te da istovremeno naloži prekid izvršenja krivične sankcije prema okrivljenom A.T.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno pre svega taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i apelacionim sudom.
Po stavu Vrhovnog kasacionog suda, odredbom člana 485. stav 4. ZKP-a, dakle, ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1. i stav 4. ZKP-a može, preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP-a, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.
U konkretnom slučaju, branilac je u zahtevu samo formalno označio da zahtev podnosi zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP i bitnih povreda odredaba ZKP, pri čemu u zahtevu nije opredelio konkretno o kojoj povredi zakona se u smislu stava 4. člana 485. ZKP radi, dok iz obrazloženja zahteva proizilazi da branilac nižestepene presude suštinski pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazivanjem da okrivljeni A.T. nije učestvovao u izvršenju predmetnog krivičnog dela, zbog povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11. ZKP isticanjem da je izreka presude nerazumljiva, te zbog povrede člana 54. Krivičnog zakonika i člana 440. ZKP, a što sve ne predstavlja razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenima i njihovim branioca, a zbog povrede zakona.
Kako je, dakle, u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, dok se suštinski ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.