![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1295/2014
27.01.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene A.S.B.E.M., zbog krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 1) Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene A.S.B.E.M., advokata A.Đ., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 307/13 od 11.03.2014. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 896/14 od 13.10.2014. godine, u sednici veća održanoj 27.01.2015. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene A.S.B.E.M., advokata A.Đ., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 307/13 od 11.03.2014. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 896/14 od 13.10.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K 307/13 od 11.03.2014. godine okrivljena A.S.B.E.M. je oglašena krivom da je izvršila krivično delo teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 1) Krivičnog zakonika za koje je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina u koju kaznu joj je uračunato i vreme provedeno u pritvoru od 30.01.2013. godine pa nadalje. Istom presudom oštećena porodica M. je upućena na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, dok je okrivljena oslobođena od plaćanja troškova krivičnog postupka i određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 896/14 od 13.10.2014. godine, delimično je usvojena žalba branioca okrivljene A.S.B.E.M., pa je preinačena presuda Višeg suda u Beogradu K 307/13 od 11.03.2014. godine u delu odluke o krivičnoj sankciji i to tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljenu A.S.B.E.M. zbog krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 1) KZ za koje je prvostepenom presudom pravilno oglašena krivom osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina u koju kaznu joj je uračunao vreme provedeno u pritvoru počev od 30.01.2013. godine pa do upućivanja u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljene odbijena kao neosnovana, a presuda Višeg suda u Beogradu K 307/13 od 11.03.2014. godine u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljene A.S.B.E.M., advokat A.Đ., u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, a zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP,sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene A.S.B.E.M., advokata A.Đ., je neosnovan.
Branilac okrivljene u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je donošenju prvostepene presude prethodio dokazni postupak u kojem je izvršeno veštačenje od strane veštaka psihijatra doktora B.M. i to na okolnost uračunljivosti okrivljene u momentu izvršenja krivičnog dela i da je u vezi sa izvođenjem te dokazne radnje od strane prvostepenog suda učinjena povreda kako procesnih tako i materijalnih odredaba prava, jer su sve okolnosti zahtevale da se veštačenje psihičkog stanja okrivljene obavi uz obavezno posmatranje ponašanja okrivljene u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi uz strogi nadzor medikamenata koji se u okviru terapije daju okrivljenoj, a da je suprotno tome veštak svoj nalaz zasnovao na jednom razgovoru sa okrivljenom dok je ona bila pod jakim dejstvom lekova za smirenje, čime je svoj zadatak da pouzdano ispita zdravstveno stanje okrivljene učinio nemogućim, pa je prvostepeni sud učinio povredu zakona jer je suprotno čl. 15. i 16. Zakonika o krivičnom postupku odbio predlog branioca okrivljene da se izvede novo veštačenje od strane komisije veštaka uz obavezan nadzor u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, a koji predlog je sud po oceni branioca morao da prihvati, jer se zamenik Višeg javnog tužioca u Beogradu nije protivio novom veštačenju, a postojeće veštačenje po oceni branioca nije bilo jasno i potpuno. Zbog svega navedenog po oceni branioca pobijane presude se zasnivaju na dokazu - veštačenju od strane sudskog veštaka dr B.M. na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku presuda ne može zasnovati.
Odredbom člana 604. stav 1. ZKP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 111/11, 121/12, 32/13, 45/13 i 55/14) ( u daljem tekstu: ZKP) je propisano da će se zakonitost radnji preduzetih pre početka primene ovog zakonika (01.10.2013. godine) ocenjivati po odrebama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08, 72/08 i 76/10) ( u daljem tekstu: ranije važeći ZKP).
Ranije važećim ZKP i to počev od člana 113. do člana 132a regulisano je veštačenje kao radnja dokazivanja, pa je između ostalog članom 113. ranije važećeg ZKP propisano da se veštačenje određuje kada za utvrđivanje ili ocenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje od lica koje raspolaže potrebnim stručnim znanjem, dok je odredbom člana 114. stav 1. ranije važećeg ZKP propisano da veštačenje određuje pismenom naredbom organ koji vodi postupak, te da će se u naredbi navesti u pogledu kojih činjenica se obavlja veštačenje i kome se poverava, a da se naredba dostavlja i strankama, dok je stavom 3. istog člana propisano da kada veštaka određuje organ koji vodi postupak, taj organ će po pravilu odrediti jednog veštaka, ako je veštačenje složeno-dva ili više veštaka. Odredbom člana 119. ranije važećeg ZKP propisano je da se nalaz i mišljenje veštaka unosi odmah u zapisnik, te da se veštaku može odobriti da naknadno podnese pisani nalaz i mišljenje u roku koji mu odredi organ pred kojim se vodi postupak. Odredbom člana 130. stav 1. ranije važećeg ZKP je propisano ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost okrivljenog usled duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja ili druge duševne poremećenosti, odrediće se veštačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenog, dok je stavom 2. istog člana propisano da ako je prema mišljenju veštaka potrebno duže posmatranje, okrivljeni će se poslati na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu, a rešenje o tome donosi istražni sudija, sudija pojedinac ili veće, te da se posmatranje može produžiti preko dva meseca samo na obrazloženi predlog upravnika zdravstvene ustanove po prethodno pribavljenom mišljenju veštaka, ali ne može ni u kom slučaju trajati duže od šest meseci.
Odredbom člana 16. stav 1. ZKP je propisano da se sudske odluke ne mogu zasnivati na dokazima koji su neposredno ili posredno, sami po sebi ili prema načinu pribavljanja u suprotnosti sa Ustavom, ovim zakonikom, drugim zakonom ili opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima, osim u postupku koji se vodi zbog pribavljanja takvih dokaza, dok je stavom 3. istog člana propisano da izvedene dokaze koji su od značaja za donošenje sudske odluke sud ocenjuje po slobodnom sudijskom uverenju.
U pobijanoj pavnosnažnoj presudi Višeg suda u Beogradu K 307/13 od 11.03.2014. godine činjenično stanje je između ostalog utvrđeno na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka dr B.M. od 04.04.2013. godine i 30.09.2013. godine, a koji nalazi i mišljenja sudskog veštaka psihijatra dr B.M. su dati na osnovu naredbe istražnog sudije Višeg suda u Beogradu Ki 68/13 od 27.03.2013. godine i naredbe predsednika veća-sudije Višeg suda u Beogradu K 307/13 od 20.09.2013. godine, a iz kojih nalaza i mišljenja je prvostepeni sud utvrdio da kod okrivljene u vreme izvršenja predmetnog krivičnog dela nisu postojale duševne bolesti, duševna zaostalost, alkoholne zavisnosti, niti privremene duševne poremećenosti, te da se u vreme izvršenja krivičnog dela okrivljena nalazila u stanju alkoholne opijenosti i u stanju povišene emocionalne napetosti, sa psihološkim sadržajem afekta, besa srednjeg inteziteta, a njene sposobnosti shvatanja značaja dela kao i mogućnosti upravljanja postupcima bile su smanjene do stepena bitnog, ali ne i bitno.
Polazeći od navedenog i citiranih zakonskih odredbi, po oceni ovog suda, nalazi i mišljenja sudskog veštaka dr B.M. od 04.04.2013. godine i 30.09.2013. godine su dokazi koji su izvedeni u skladu sa ranije važećim odredbama Zakonika o krivičnom postupku i nisu pribavljeni protivno članu 16. stav 1. ZKP, te se ne radi o dokazima na kojima se presuda ne može zasnivati, jer su isti pribavljeni na zakonit način.
Sasvim je drugo pitanje ocene navedenih nalaza i mišljenja sudskog veštaka dr B.M. od strane prvostepenog suda, koji je iste u potpunosti prihvatio ocenjujući ih kao stručne, sveobuhvatne i date u potpunosti prema pravilima znanja i struke, iz kojih razloga je prvostepeni sud i odbio predlog branioca okrivljene da se uradi novo veštačenje nalazeći da bi se novim veštačenjem i posmatranjem okrivljene u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi samo nepotrebno i neosnovano prolongirao ovaj postupak. S tim u vezi, po nalaženju ovog suda, pitanje ocene izvedenih dokaza od strane suda, ne može uticati na zakonitost konkretnog dokaza, budući da sud dokaze koji su izvedeni u skladu sa zakonom ocenjuje uz primenu člana 16. stav 2. ZKP („Službeni glasnik RS“ 72/11 ... 55/14) i po slobodnom sudijskom uverenju.
Dakle, po nalaženju ovog suda, neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene ističe da su pobijane presude zasnovane na nezakonitom dokazu-nalazima i mišljenjima sudskog veštaka dr B.M. od 04.04.2013. godine i 30.09.2013. godine, jer su navedeni nalazi i mišljenja sudskog veštaka zakoniti dokazi koji su pribavljeni na zakonit način, odnosno na osnovu ranije važećeg Zakonika o krivičnom postupku.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća-sudija
Ivana Trkulja Veselinović,s.r. Janko Lazarević,s.r.