![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1304/2023
14.12.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Svetlane Tomić Jokić, Bojane Paunović, Dubravke Damjanović i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela učestvovanje u tuči iz člana 123. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB i VV -advokata Snežane Sekulić, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vrbasu K.br.513/19 od 23.11.2022.godine i Višeg suda u Somboru Kž1 br.168/23 od 14.08.2023.godine, u sednici veća održanoj dana 14.12.2023. godine, jednoglasno je doneo:
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB i VV -advokata Snežane Sekulić, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vrbasu K.br.513/19 od 23.11.2022.godine i Višeg suda u Somboru Kž1 br.168/23 od 14.08.2023.godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vrbasu K.br.513/19 od 23.11.2022.godine, okrivljeni s AA, BB i VV u oglašeni krivim da su izvršili krivično delo učestvovanje u tuči iz člana 123. stav 1. KZ, pa je okrivljenom AA izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri meseca sa rokom proveravanja od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude, dok su okrivljenom BB i VV izrečene uslovne osude tako što su im utvrđene kazne zatvora od po šest šest meseci, sa rokom proveravanja od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude.
Istom presudom, okrivljeni AA, BB i VV, GG i DD su obavezani da Osnovnom sudu u Vrbasu na ime troškova krivičnog postupka plate iznos od 43.733,00 dinara, na ime paušala iznos od 10.000,00 dinara, kao i da nadoknade sve ostale troškove čija će visina biti određena u posebnom rešenju.
Presudom Višeg suda u Somboru Kž1 br.168/23 od 14.08.2023.godine, odbijena je kao neosnovana žalba OJT Vrbas Kto 459/19 Kt 671/17 od 30.12.2022.godine, žalba okrivljenih AA, BB i VV i žalba njihovog branioca advokata Snežane Sekulić, žalba branioca okrivljenih GG i DD, advokata Ljubomira Apra, te je potvrđena presuda Osnovnog suda u Vrbasu K.br.513/19 od 23.11.2022.godine.
Protiv navedenih pravosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podnela branilac okrivljenih AA, BB i VV -advokat Snežana Sekulić, zbog povrede zakona iz člana 119. stav 1., 124. stav 1. tačka 2), 126. stav 1. i 2., 412., 438. stav 1. tačka 1), 8) i 9), 438. stav 2. tačka 1), 439. tačka 1) i 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, tako što će odbiti optužni predlog i utvrditi zastarelost krivičnog gonjenja protiv okrivljenih AA, BB i VV i utvrditi da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda ili da ukine pobijane presude i spise predmeta vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenih, advokat Snežana Sekulić ističe da je u navedenom postupku dana 02.09.2023.godine nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja, jer su okrivljeni AA, BB i VV primili drugostepenu presudu Višeg suda u Somboru Kž1 br.168/23 od 14.08.2023.godine dana 15.09.2023.godine, a branilac dana 18.09.2023.godine, što znači – nakon nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja. Branilac je navedeno obrazložio zaprećenom kaznom koja je predviđena za navedeno krivično delo, činjenice da se kritični događaj odigrao dana 02.09.2017.godine a u vezi sa odredbama člana 103. stav 1. tačka 5) u vezi člana 104. stav 6. KZ. Po oceni branioca, sporno je da li je došlo do retroaktivnog donošenja drugostepene presude, odnosno da li je datum donošenja 14.08.2023.godine tačan, iz razloga što je nesporno da su okrivljeni primili drugostepenu presudu nakon nastupanja zastarelosti, pa se dolazi do paradoksalne situacije da se presuda može doneti nakon nastupanja zastarelosti, a da se u presudi navede datum pre zastarelosti, pa bi na taj način došlo do zloupotrebe prava od strane drugostepenih sudova.
Odredbom člana 103. stav 1. tačka 6) KZ je propisano da se krivično gonjenje ne može preduzeti kad protekne tri godine od izvršenja krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko jedne godine, dok je članom 104. stav 6. KZ propisano da zasatrelost krivičnog gonjenja nastaje u svakom slučaju kad protekne dvostruko vreme koje se po zakonu traži za zastarelost krivičnog gonjenja.
Odredbom člana 123. KZ je propisano da ko učestvuje u tuči u kojoj je neko lišen života ili je drugom nanesena teška telesna povreda, kazniće se samo novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine, pa bi, u konkretnom slučaju zastarelost krivičnog gonjenja nastupila 02.09.2023. godine.
Imajući u vidu da je drugostepena presuda Višeg suda u Somboru Kž1 br.168/23 postala pravnosnažna istog dana kada je doneta, odnosno 14.08.2023. godine, to su navodi branioca okrivljenih da je protekom šest godina od kritičnog događaja, dana 02.09.2023. godine nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja, neosnovani, jer je krivični postupak okončan pre tog datuma.
Branilac okrivljenih u ostalom delu zahteva ukazuje na povredu zakona iz člana 119. stav 1., 124. stav 1.tačka 2), 126. stav 1. i 2. i 412. ZKP. Kako navedene povrede odredaba ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to se ovaj sud u razmatranje i ocenu ovih povreda nije upuštao.
Iako je branilac u zahtevu formalno označio povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) i 441. stav 4. ZKP, koje predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, u obrazloženju zahteva branilac ne konkretizuje u čemu se navedene povrede zakona sastoje, pa po oceni Vrhovnog suda, u ovom delu podneti zahtev nema propisani sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloge za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), po nalaženju ovoga suda, podrazumeva ne samo formalno opredeljenje o kojoj povredi zakona je reč, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji, pa se ovaj sud u razmatranje i ocenu ovih povreda nije upuštao.
U ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti, ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 439.tačka 1) ZKP, branilac okrivljenih osporava utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim odlukama i ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza od strane nižestepenih sudova, davanjem sopstvene ocene izvedenih dokaza, navodeći da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, da tuču nisu započeli njegovi branjenici i da su postupali u granicama nužne odbrane te ocenjujući da nalaz i mišljenje sudskog veštaka dr Vladimira Pilije od 19.05.2021.godine nije sačinjen u skladu sa zakonom i da je osporen od strane stručnog savetnika dr Zlatka Lainovića, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, pa se Vrhovni sud u razmatranje i ocenu iznetih navoda zahteva, nije upuštao.
Sa svega izloženog, na osnovu odredaba člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija
Nemanja Simićević, s.r. Biljana Sinanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić