Kzz 1306/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1306/2014
28.01.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Veska Krstajića, predsednika veća, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković, Zorana Tatalovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog A.Z., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. V.V., podnetom protiv pravnosnažnog rešenja Apelacionog suda u Beogradu Kž2 1374/14 od 07.07.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 28.01.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog A.Z., adv. V.V., podnet protiv pravnosnažnog rešenja Apelacionog suda u Beogradu Kž2 1374/14 od 07.07.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu K br. 378/13 - Kv br. 2021/14 od 11.06.2014. godine, prema okrivljenom A.Z., produžen je pritvor određen rešenjem istražnog sudije toga suda Ki br. 262/13 od 13.04.2013. godine, po osnovu člana 211. stav 1. tačka 3. ZKP-a, koji se okrivljenom računa od 11.04.2013. godine, kada je lišen slobode, i isti okrivljenom može trajati do upućivanja u ustanovu za izdržavanje kazne, ali najduže dok ne istekne vreme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž2 1374/14 od 07.07.2014. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog A.Z., izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu K br. 378/13 - Kv br. 2021/14 od 11.06.2014. godine.

Protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Kž2 1374/14 od 07.07.2014. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog A.Z., adv. V.V., bez isticanja posebnih zakonskih razloga, s`tim što iz obrazloženja zahteva proizilazi da se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP-a, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i postupi u skladu sa ovlašćenjima iz člana 492. ZKP-a.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP-a („Službeni glasnik RS“, broj 72 od 28.09.2011. godine), održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog A.Z. je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. stav 1. ZKP-a („Službeni glasnik RS“, broj 72 od 28.09.2011. godine) propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenje zahteva (član 483. stav 1. ZKP-a), pa je između ostalih u članu 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a, kao razlog predviđena povreda zakona.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP-a ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome, okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1. i stav 4. ZKP-a može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povreda tog zakonika propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Branilac okrivljenog A.Z. u zahtevu za zaštitu zakonitosti kao razlog podnošenja zahteva ne navodi konkretnu povredu zakona, već u obrazloženju zahteva navodima da u drugostepenom rešenju nisu dati jasni i argumentovani razlozi koji bi opravdali produženje pritvora okrivljenom a razlozi dati u cilju utvrđivanja zavisnosti okrivljenog od opojnih droga su suprotni nalazu i mišljenju veštaka psihologa, ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza datu od strane suda odnosno branilac se ne poziva ni na jednu od povreda zakonika taksativno nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP-a, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Prema tome, kako branilac okrivljenog nije podneo zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnog rešenja, zbog učinjenih povreda koje su taksativno nabrojane u članu 485. stav 4. ZKP-a i koje kao takve predstavljaju razlog za podnošenje zahteva, već zbog povreda koje ne mogu biti razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Imajući u vidu odredbu člana 71. tačka 5. ZKP-a, koja propisuje da branilac ima pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni, Vrhovni kasacioni sud nalazi da, sledstveno tome ni branilac okrivljenog ne može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti mimo razloga predviđenih u članu 485. stav 4. ZKP-a.

S`toga je Vrhovni kasacioni sud, iz iznetih razloga, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP-a, odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                       Predsednik veća-sudija,

Zorica Stojković, s.r.                                                                                                      Vesko Krstajić, s.r.