Kzz 133/2020 kd nasilje u porodici pogrešna primena zakona

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 133/2020
12.02.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. i 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - advokata Radoslava Tadića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Ubu K 92/18 od 24.04.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 847/19 od 28.11.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 12. februara 2020. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Radoslava Tadića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Ubu K 92/18 od 24.04.2019. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 847/19 od 28.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ubu K 92/18 od 24.04.2019. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. i 2. KZ, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine. U ovu kaznu, okrivljenom je na osnovu člana 63. stav 1. KZ uračunato vreme za koje je bio lišen slobode (zadržan u svojstvu osumnjičenog i vreme koje je proveo u pritvoru) u periodu od 22.02.2017. godine do 28.04.2017. godine.

Istom presudom, okrivljeni je obavezan da u korist budžetskih sredstava Osnovnog suda u Ubu uplati troškove krivičnog postupka u iznosu od 38.874,66 dinara i paušal u iznosu od 5.000,00 dinara, te da u korist budžetskih sredstava Osnovnog javnog tužilaštva u Ubu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 65.924,50 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 broj 847/19 od 28.11.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Ubu i branioca okrivljenog AA – advokata Radoslava Tadića, a presuda Osnovnog suda u Ubu K.broj 92/18 od 24.04.2019. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Radoslav Tadić, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439 tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude, a predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, uz istovremeni zahtev da se na osnovu člana 488. stav 3. ZKP odredi da se izvršenje pravnosnažne presude odloži do donošenja odluke po zahtevu za zaštitu zakonitosti.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, i nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan.

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je izrekom prvostepene presude okrivljeni oglašen krivim da je u označenom vremenskom periodu „sposoban da shvati značaj svog dela i da upravlja svojim postupcima, ali ne bitno, primenom nasilja prema svojoj supruzi i pretnjom da će napasti na njen život i telo bezobzirnim ponašanjem... pri čemu je bio svestan svog dela i njegove zabranjenosti, čije izvršenje je i hteo“ naneo oštećenoj više telesnih povreda koje povrede „iako svaka pojedinačno predstavlja laku telesnu povredu, zbog njihove mnogobrojnosti i ekstenzivnosti, sve ukupno predstavljaju tešku telesnu povredu“,a iz kog činjeničnog opisa, prema stavu branioca, proizilazi da je okrivljeni i u odnosu na krivično delo za koje je oglašen krivim, i u odnosu na težu posledicu (tešku telesnu povredu) postupao sa umišljajem.

Stoga, prema navodima zahteva, okrivljeni nije mogao biti oglašen krivim za kvalifikovani oblik krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. KZ, već eventualno za sticaj krivičnih dela iz člana 194. stav 1. KZ i iz člana 121. stav 1. KZ, pa je prvostepeni sud, oglašavajući okrivljenog krivim za predmetno krivično delo, pogrešno primenio krivični zakon i učinio povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, a drugostepeni sud je istu povredu zakona učinio jer je prvostepenu presudu potvrdio.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Radoslava Tadića, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.

Ovo stoga što iz izreke prvostepene presude jasno proizilazi da je okrivljeni AA kritičnom prilikom postupao sa direktnim umišljajem samo u odnosu na osnovno krivično delo, odnosno na krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, a ne i u odnosu na tešku telesnu povredu koju je oštećena zadobila kritičnom prilikom i koja predstavlja kvalifikatornu okolnost predmetnog krivičnog dela.

Naime, prema izreci prvostepene presude, okrivljeni AA je kritičnom prilikom, u svojoj porodičnoj kući u ..., u stanju smanjene sposobnosti da shvati značaj svog dela i upravlja svojim postupcima, ali ne i bitno, primenom nasilja, pretnjom da će napasti na život i bezobzirnim ponašanjem, ugrožavao spokojstvo, telesni integritet i duševno stanje člana svoje porodice – svoje supruge oštećene BB na način opisan u izreci prvostepene presude, nanoseći joj tom prilikom lake telesne povrede koje zbog mnogobrojnosti i ekstenzivnosti sve ukupno predstavljaju tešku telesnu povredu, pri čemu je bio svestan svog dela i njegove zabranjenosti, čije izvršenje je hteo.

Krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ čini onaj ko primenom nasilja, pretnjom da će napasti na život ili telo, drskim ili bezobzirnim ponašanjem, ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili duševno stanje člana svoje porodice. Teži oblik (stav 2.) ovog krivičnog dela postoji s obzirom na način izvršenja, odnosno upotrebljeno sredstvo, a drugi teži oblik (stav 3. ) postoji u slučaju da je usled dela iz stava 1. i 2. tog člana nastupila teška telesna povreda ili teško narušavanje zdravlja ili su učinjena prema maloletnom licu.

Po oceni ovoga suda, u konkretnom slučaju, okrivljeni je radnjama opisanim u izreci prvostepene presude ostvario sva bitna obeležja krivičnog dela iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. i 2. KZ, imajući u vidu način izvršenja dela i činjenicu da je oštećena kritičnom prilikom zadobila tešku telesnu povredu. Pri tome iz izreke presude proizilazi da je osnovno krivično delo okrivljeni izvršio sa umišljajem, dok je u odnosu na tešku telesnu povredu, u odnosu na koju treba da postoji nehat, prvostepeni sud propustio da navede subjektivni odnos okrivljenog.

Međutim, ovaj propust, po oceni ovoga suda, ne predstavlja povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, niti se može zaključiti da je okrivljeni izrekom presude oglašen krivim da je i u odnosu na težu posledicu postupao sa umišljajem, kako se to neosnovano ističe u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Eventualno, navedeni propust može predstavljati bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, odnosno ukazivati na nerazumljivost izreke presude, a koja povreda shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljen razlog za podnošenje ovog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, nalazeći da pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Radoslava Tadića odbio kao neosnovan.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci presude.

 

Zapisničar-savetnik                                                                                                                          Za predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                         Vesko Krstajić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić