Kzz 1337/2024 čl. 438 st. 2 t. 1 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1337/2024
03.10.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Miroljuba Tomića i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 243. stav 4. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Petra Tanaskovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Ivanjici K 109/22 od 07.12.2023. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 281/24 od 09.05.2024. godine, u sednici veća održanoj 03.10.2024. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Petra Tanaskovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Ivanjici K 109/22 od 07.12.2023. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 281/24 od 09.05.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici K 109/22 od 07.12.2023. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 243. stav 4. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru, koju će izdržati po pravnosnažnosti presude i na novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, i određeno je da će sud, ukoliko okrivljeni navedenu novčanu kaznu ne plati u ostavljenom roku, istu zameniti kaznom zatvora, tako što će za svih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od šest meseci, uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru.

Istom presudom obavezan je okrivljeni da na ime paušala plati sudu iznos od 15.000,00 dinara, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, kao i troškove krivičnog postupka, o čijoj će visini sud odlučiti posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 281/24 od 09.05.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog AA, advokat Petar Tanasković, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje i odloži izvršenje pravnosnažne presude, u smislu člana 488. stav 3. ZKP.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, je neosnovan.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je osuđujuća presuda zasnovana na nezakonitom dokazu i kao takav dokaz označava zapisnik o saslušanju okrivljenog AA pred PS Barajevo od 22.03.2022. godine.

Kao razlog nezakonitosti navedenog zapisnika, branilac ističe da je radnja saslušanja okrivljenog, obavljena suprotno odredbi člana 85. stav 3. ZKP, jer okrivljeni prilikom saslušanja nije pozvan da se izričito izjasni o tome da li će uzeti branioca po svom izboru, niti mu je dato upozorenje da će mu, ako ne izabere branioca, biti postavljen branilac po službenoj dužnosti, niti iz zapisnika proizilazi da se izjasnio da prihvata postavljenog mu branioca, zbog čega je navedeni zapisnik, prema stavu branioca, morao biti izuzet iz spisa, umesto što je na istom, sud zasnovao osuđujuću presudu.

Izložene navode zahteva za zaštitu branioca okrivljenog, Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane, iz sledećih razloga:

Prema pravnom shvatanju tada Vrhovnog kasacionog suda zauzetom na sednici Krivičnog odeljenja od 26.10.2020. godine, zapisnik o saslušanju osumnjičenog sačinjen u smislu člana 289. stav 4. ZKP, ukoliko osumnjičeni nije upozoren i nije se izjasnio u smislu člana 85. stav 3. ZKP, predstavlja u načelu nezakonit dokaz na kom se u smislu člana 85. stav 5. ZKP presuda ne može zasnivati. Međutim, u svakom konkretnom slučaju, treba proceniti da li upozorenje dato okrivljenom i njegovo izjašnjenje o prisustvu branioca na zapisniku, ispunjava standard upozorenja koji odgovara uslovima iz člana 85. stav 3. ZKP, a imajući pri tome u vidu i stavove Evropskog suda za ljudska prava.

Dakle, u svakom konkretnom slučaju, ukoliko upozorenje dato okrivljenom i njegovo izjašnjenje o prisustvu branioca iz člana 85. stav 3. ZKP eksplicitno nije kostatovano u zapisniku o saslušanju okrivljenog pozivanjem na navedenu zakonsku normu, sud procenjuje da li upozorenje organa postupka i izjašnjenje okrivljenog ispunjavaju standard propisan odredbom člana 85. stav 3. ZKP, a od koje procene suda zavisi da li zapisnik o saslušanju okrivljenog predstavlja zakoniti ili nezakoniti dokaz.

Iz spisa predmeta – zapisnika o saslušanju okrivljenog u PS Barajevo Ku 340/22 od 22.03.2022. godine, proizilazi da je okrivljeni čije je saslušanje javni tužilac poverio policiji, pre davanja iskaza poučen o svojim pravima iz člana 68. ZKP, a pre svega o pravu na branioca, zatim da je okrivljenom omogućen poverljiv razgovor sa braniocem Vladimirom Belada, koji je nadziran samo gledanjem, a ne i slušanjem, te da je taj razgovor trajao 20 minuta, nakon čega je okrivljeni izjavio da želi da iznese odbranu, iako ga je branilac savetovao da se brani ćutanjem. Nakon toga, i okrivljeni i njegov branilac upozoreni su da imaju pravo da pročitaju zapisnik ili da zahtevaju da im se pročita zapisnik, i konstatovano je da su i okrivljeni i branilac pročitali zapisnik i da nemaju primedbe. Ovaj zapisnik potpisali su kako okrivljeni i njegov branilac – advokat Vladimir Belada, tako i ovlašćeno službeno lice i zapisničar.

Iz svega navedenog, po oceni ovoga suda, proizilazi da je okrivljeni AA dana 22.03.2022. godine, pristao da da svoj iskaz u PS Barajevo, u prisustvu branioca, pri čemu navedena upozorenja data okrivljenom od strane organa postupka, u konkretnom slučaju, ispunjavaju standarde propisane članom 85. stav 3. ZKP, a iz kojih razloga, osporavani zapisnik i odbrana okrivljenog data na ovom zapisniku predstavljaju zakonite dokaze.

Shodno iznetom, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Pored ovoga, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti samo formalno ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, pri čemu nije ukazao na koji način je sud odlukom o krivičnoj sankciji povredio krivični zakon, već svojim navodima u obrazloženju zahteva ukazuje na pogrešnu ocenu od strane suda, činjenica od kojih zavisi odluka o krivičnoj sankciji (član 54. KZ), na koji način ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.

Ostalim navodima zahteva, branilac osporava razloge pravnosnažne presude i na taj način ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i u vezi sa tim nadalje ukazuje i na povredu člana 440. ZKP, osporavajući činjenično stanje utvrđeno prvostepenom, a potvrđeno drugostepenom presudom, kao i pravilnost ocene izvedenih dokaza, posebno iskaza oštećene, suštinski ističući propust suda da iz njenog iskaza utvrdi odlučne činjenice i u nedostatku dokaza primeni član 16. stav 5. ZKP.

Međutim, Vrhovni sud se u ocenu ovih navoda nije upuštao, jer bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, povreda zakona iz člana 441. stav 1. ZKP kao i povrede odredbi članova 16. stav 5. i 440. ZKP, ne predstavljaju zakonom propisane razloge zbog kojih okrivljeni i njegov branilac mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                           Predsednik veća-sudija

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                                      Svetlana Tomić Jokić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković