
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1353/2024
23.10.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Slobodana Svrzića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Smederevu K.br.89/24 od 01.03.2024. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 81/24 od 16.07.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 23.10.2024. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
I DELIMIČNO SE USVAJA kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Slobodana Svrzića, pa se PREINAČUJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Smederevu K.br.89/24 od 01.03.2024. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 81/24 od 16.07.2024. godine u pogledu pravne kvalifikacije dela, tako što Vrhovni sud protivpravne radnje okrivljenog AA bliže opisane u izreci prvostepene presude, za koje je pravnosnažno oglašen krivim, pravno kvalifikuje kao krivično delo ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru i za to krivično delo ga, primenom odredbi članova 4, 14, 22, 42, 45, 54 i 63 Krivičnog zakonika, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci, u koju će mu se uračunati i vreme provedeno u pritvoru u periodu od 18.01.2024. godine pa na dalje, dok pobijane pravnosnažne presude u preostalom delu ostaju neizmenjene.
II ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Slobodana Svrzića u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP-a.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Smederevu K.br.89/24 od 01.03.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja dva krivična dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam meseci u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru. Okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka i prema njemu je izrečena mera bezbednosti obavezno lečenje alkoholičara.
Presudom Višeg suda u Smederevu Kž1 81/24 od 16.07.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog i presuda Osnovnog suda u Smederevu K.br.89/24 od 01.03.2024. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Slobodan Svrzić, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, a iz obrazloženja zahteva proizilazi da je podnet i zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je delimično osnovan.
Osnovano se u zahtevu branioca okrivljenog navodi da je sud povredio zakon na štetu okrivljenog, jer ga je oglasio krivim za dva krivična delo ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru. Iznetim navodima zahteva se, po nalaženju Vrhovnog suda, pravnosnažne presude suštinski pobijaju zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.
Izrekom pravnosnažne presude okrivljeni AA oglašen je krivim „ ... je dana 18.01.2024. godine, oko 00,00 časova, ..., u stanju bitno smanjene uračunljivosti u koje se stanje doveo upotrebom alkohola sa 1,94 promila alkohola u organizmu, svestan svoga dela čije je izvršenje hteo, pretio da će napasti službena lica – policijske službenike..., na taj način što je ... policijske službenike,.... vređao i psovao, govoreći im: „Šta ćete vi ovde, koji ku.ac, pi.da vam materina“, a nakon što su ga doveli u zgradu Policijske ispostave Smederevo, obratio rečima: „Kada izađem, pobiću vas“, pri čemu je bio svestan da je njegovo delo zabranjeno.“
Po oceni Vrhovnog suda u ovako opisanoj izreci pravnosnažne presude su sadržana obeležja jednog krivičnog dela iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, jer je izrekom pravnosnažne presude utvrđeno da radnja krivičnog dela predstavlja jednu kontinuiranu radnju ometanja dva ovlašćena službena lica u vršenju službene radnje održavanja javnog reda i mira, a kod krivičnog dela iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru zaštitni objekt je javni red i mir i nije od uticaja koliko službenih lica je radnjama okrivljenog ometano.
Sledstveno navedenom, po nalaženju Vrhovnog suda, prvostepeni sud je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenio zakon koji se ne može primeniti, jer je pravno kvalifikujući protivpravne radnje okrivljenog AA, koje su mu stavljene na teret optužnim aktom javnog tužioca, kao dva krivična dela ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru i oglašavajući okrivljenog krivim za ista, umesto za krivično delo ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, učinio povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, na štetu okrivljenog, a koju povredu nije otklonio drugostepeni sud donoseći pobijanu drugostepenu odluku u postupku po žalbama na prvostepenu presudu, iako je na povredu krivičnog zakona u svojoj žalbi ukazivao branilac okrivljenog.
Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je delimično usvojio kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Slobodana Svrzića, te je otklonio navedenu povredu krivičnog zakona preinačenjem pobijanih pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Smederevu K.br.89/24 od 01.03.2024. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 81/24 od 16.07.2024. godine u pogledu pravne kvalifikacije dela, tako što je protivpravne radnje okrivljenog AA bliže opisane u izreci prvostepene presude, za koje je pravnosnažno oglašen krivim, po pravilnoj primeni zakona, pravno kvalifikovao kao krivično delo ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 23. stav 1. Zakona o javnom redu i miru.
Polazeći od ovako izmenjene pravne kvalifikacije dela, Vrhovni sud je okrivljenog AA osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci u koju će mu se uračunati i vreme provedeno u pritvoru u periodu od 18.01.2024. godine pa na dalje, nalazeći da je ovako odmerena krivična sankcija srazmerna objektivnoj težini izvršenog krivičnog dela, te olakšavajućim i otežavajućim okolnostima koje su u smislu člana 54. KZ utvrđene na strani okrivljenog u redovnom postupku, stepenu krivice okrivljenog i jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i da je izrečena krivična sankcija nužna i dovoljna da se njome ostvari opšta svrha izricanja krivične sankcije iz člana 4. KZ i svrha kažnjavanja iz člana 42. KZ i to kako u odnosu na samog okrivljenog, tako i na planu generalne prevencije.
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.
Branilac okrivljenog u zahtevu navodi, obrazlažući povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, da delo koje je opisano u izreci nije krivično delo, jer mesto izvršenja krivičnog dela opisano u izreci ne ispunjava uslove iz člana 23. Zakona o javnom redu i miru, odnosno, da nije u pitanju javno mesto, imajući u vidu da je mesto izvršenja soba u kući okrivljenog na adresi Ulica ... broj .. i zgrada PU Smederevo a koja takođe nije dostupna svakome, posebno ne prostorije u kojima se privode lica zbog izvršenja krivičnog dela.
Navode branioca okrivljenog kojima ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, Vrhovni sud ocenjuje neosnovanim, a iz sledećih razloga:
Članom 3. stav 1. tačka 2. Zakona o javnom redu i miru propisano je da je javno mesto prostor dostupan neodređenom broju lica čiji identitet nije unapred određen, pod istim uslovima ili bez posebnih uslova.
Članom 3. stav 2. Zakona o javnom redu i miru propisano je da će se smatrati da je prekršaj ili krivično delo iz ovog zakona izvršeno na javnom mestu i kada je radnja izvršenja na mestu koje se u smislu stava 1. tačka 2. ovog člana ne smatra javnim mestom, ako je to mesto dostupno pogledu ili čujnosti sa javnog mesta ili je posledica nastupila na javnom mestu.
U izreci pravnosnažne presude je navedeno da je okrivljeni krivično delo izvršio u Ulici ... broj .. i zgradi policijske ispostave Smederevo, tako što je policijske službenike koji su došli na inetervenciju u Ulici ... broj .., vređao i psovao, a nakon što su ga doveli u zgradu Policijske ispostave Smederevo obratio im se rečima: „Kada izađem pobiću vas“.
Po nalaženju Vrhovnog suda, iz izreke prvostepene presude kojom je okrivljeni oglašen krivim proizilazi da je radnja krivičnog dela izvršena u naseljenom mestu – u Ulici ... broj .., u kući koja se nalazi u ulici u kojoj se nalaze i drugi objekti, pa je to mesto bilo dostupno čujnosti sa javnog mesta i u prostorijama Policijske ispostave Smederevo, koja se nalazi u okviru zgrade PU Smederevo, koja se smatra javnim mestom, jer je u pitanju prostor koji je dostupan neodređenom broju lica čiji identitet nije unapred određen, pa se mesto izvršenja krivičnog dela ima smatrati javnim mestom u smislu člana 3. stav 1. tačka 2) i stav 2. Zakona o javnom redu i miru.
Sa iznetih razloga, nalazeći da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP na koju se osnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Slobodana Svrzića, Vrhovni sud je, na osnovu člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP, zahtev branioca okrivljenog u odnosu na ovu povredu usvojio kao osnovan, dok je, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, zahtev branioca okrivljenog u odnosu na ovu povredu odbio kao neosnovan.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Zarić,s.r. Milena Rašić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković