Kzz 1366/2018 nedozvoljeni razlozi; 2.4.1.22.2.3.12

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1366/2018
28.11.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. i člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Ivice Vukovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu 17K br.567/15 od 03.07.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž2 br.1432/18 od 25.09.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 28. novembra 2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Ivice Vukovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu 17K br.567/15 od 03.07.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž2 br.1432/18 od 25.09.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu 17K br.567/15 od 03.07.2018. godine, odbijen je kao neosnovan zahtev advokata Ivice Vukovića od 26.09.2017. godine za donošenje rešenja o nastupanju zastarelosti izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine prema okrivljenom AA, a koju će okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje u ...., ulica ..., po presudi Prvog osnovnog suda u Beogradu Spk br.174/15, 14K br.367/15 od 07.05.2015. godine.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Kž2 br.1432/18 od 25.09.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA – advokata Ivice Vukovića, izjavljena protiv rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu 17K br.567/15 od 03.07.2018. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Ivica Vuković, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, konkretno zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP u vezi sa članom 105. tačka 7) i članom 107. stav 4. KZ, s tim što iz obrazloženja proizilazi da se zahtevom ukazuje i na povredu odredaba člana 455. stav 3. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijana rešenja i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, ili da pobijana rešenja preinači tako što će doneti odluku o nastupanju zastarelosti izvršenja kazne.

Ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbe člana 487. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. st. 3. i 4. ZKP, učinjenih u postupku pred prvostepenim i pred apelacionim sudom.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA – advokat Ivica Vuković, kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ističe povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, međutim ne navodi konkretno nijednu povredu zakona u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenima preko branilaca, već ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i s tim u vezi ističe da u drugostepenom rešenju nisu navedeni razlozi o bitnim činjenicama koje su predmet dokazivanja, te da su razlozi dati u drugostepenoj odluci nejasni.

Prema navodima zahteva, prvostepeno rešenje doneto je uz navedenu povredu jer je prvostepeni sud pogrešno zaključio da je do prekida roka zastarelosti izvršenja kazne u konkretnom slučaju došlo 05.05.2017. godine, na osnovu pogrešne interpretacije dopisa Uprave za izvršenje krivičnih sankcija od 22.02.2018. godine i od 26.06.2018. godine, a drugostepeno rešenje na taj način što je prvostepena odluka potvrđena, ali sa potpuno drugačijim obrazloženjem da je do prekida roka zastarelosti došlo 15.06.2015. godine i 24.05.2017. godine, te se navedene odluke baziraju na bitno različitim činjenicama.

Kako, dakle, bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP ne predstavlja razlog iz kojeg je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.

Pored toga, branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva ističe i povredu odredaba člana 455. stav 3. ZKP, a s tim u vezi navodi da je i izrekom i obrazloženjem drugostepenog rešenja, u potpunosti zanemarena žalba okrivljenog, te da je obrazloženje drugostepenog rešenja ograničeno isključivo na razmatranje žalbe branioca, pri čemu ni u jednom delu drugostepenog rešenja nije konstatovano da je okrivljeni žalbu izjavio. Kako u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca zbog ove povrede nije dozvoljeno, to je zahtev i u ovom delu odbačen kao nedozvoljen, s tim što okrivljeni i njegov branilac mogu podneti inicijativu Republičkom javnom tužiocu za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka u odnosu na ovu povredu, u skladu sa ustavnim pravom podnošenja predloga državnim organima (član 56. Ustava Republike Srbije).

Sa svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud doneo je odluku kao u izreci rešenja, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                              Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić