Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 138/2013
07.11.2013. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. D.P., zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1. u vezi čl.61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz. 799/13 od 21.10.2013. godine, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu K 292/2012, Kva. 252/13 od 28.05.2013.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž22785/2013 od 18.06.2013. godine, u sednici veća održanoj 07.11.2013. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz. 799/13 od 21.10.2013. godine, kao osnovan, pravnosnažna rešenja Prvog osnovnog suda u Beogradu K 292/2012, Kva. 252/13 od 28.05.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž2 2785/2013 od 18.06.2013. godine UKIDAJU i predmet vraća Prvom osnovnom sudu u Beogradu na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu K 292/2012, Kva. 252/13 od 28.05.2013. godine, utvrđeno je da okr.D.P. ne podleže amnestiji pa se ne oslobađa od izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž2 2780/2012 od 11.06.2012. godine.
Odlučujući o žalbi okr.D.P. izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja, Apelacioni sud u Beogradu je rešenjem Kž2 2785/2013 od 18.06.2013. godine odbio žalbu kao neosnovanu.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja Republički javni tužilac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz 799/13 od 21.10.2013. godine, zbog povrede krivičnog zakona – član 439. stav 1. tačka 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev usvoji zbog učinjene povrede zakona na štetu okrivljenog, da ukine pravnosnažno rešenje Apelacionog suda u Beogradu i predmet vrati tom sudu radi otklanjanja navedene povrede zakona.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti dostavio okr.D.P., Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, o kojoj nije obaveštavao RJT i okrivljenog, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa rešenjima protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan. Odlučujući povodom zahteva okr. D.P. za primenu Zakona o amnestiji prvostepeni sud je utvrdio da okrivljeni ne podleže amnestiji i da se ne oslobađa od izvršenja kazne, s obzirom da je za njim bilo naređeno izdavanje poternice zbog nejavljanja na izdržavanje kazne zatvora.
Ovakvom odlukom prvostepeni sud je povredio krivični zakon na štetu okrivljenog – član 4. stav 1. Zakona o amnestiji.
Naime, odredbom člana 4. stav 1. Zakona o amenstiji propisano je da amnestiji ne podležu pravnosnažno osuđena lica za koja je do dana stupanja na snagu ovog zakona naređeno izdavanje poternice zbog nejavljanja na izdržavanje kazne zatvora ili zbog bekstva sa izdržavanja kazne zatvora.
Prema stanju u spisima predmeta za okr.D.P. je bila raspisana poternica zbog nejavljanja na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 2780/2012 od 11.06.2012. godine.
Međutim, prvostepeni sud je očigledno prevideo činjenicu da je Zakon o amnestiji stupio na snagu 17.11.2012., a da je poternica za okrivljenim bila raspisana posle stupanja tog zakona na snagu odnosno 26.12.2012. godine.
Kako, dakle, u vreme stupanja Zakona o amnestiji na snagu za okrivljenim nije bila raspisana poternica, a što je jedan od kumulativno propisanih uslova za primenu odredbe člana 4. tog zakona, to je prvostepenim rešenjem, na štetu okrivljenog, učinjena povreda zakona.
S obzirom na to da drugostepeni sud u žalbenom postupku nije otklonio učinjenu povredu zakona, već je žalbu okrivljenog izjavljenu protiv prvostepenog rešenja odbio kao neosnovanu, to je ista povreda učinjena i drugostepenim rešenjem.
Zbog navedene povrede krivičnog zakona učinjene na štetu okr.D.P., Vrhovni kasacioni sud je usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca kao osnovan, ukinuo prvostepeno i drugostepeno rešenje i predmet vraća prvostepenom sudu, Prvom osnovnom sudu u Beogradu, na ponovno odlučivanje o zahtevu okrivljenog za primenu Zakona o amnestiji.
Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća-sudija
Dragana Vuksanović,s.r. Dragiša Đorđević,s.r.