Kzz 1401/2019 2.4.1.22.1.2.1 nepostojanje elemenata krivičnog dela 2.4.1.22.1.2.2. pogrešna primena zakona

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1401/2019
22.01.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB i VV, advokata Miroslava Todorovića i branioca okrivljenog AA - advokata Zdravka Đukanovića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu 12K.br.827/13 od 14.09.2018.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 256/2019 od 24.05.2019.godine, u sednici veća održanoj dana 22.01.2020.godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJAJU SE kao neosnovani zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu 12K.br.827/13 od 14.09.2018.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 256/2019 od 24.05.2019.godine i to zahtev branioca okrivljenih AA, BB i VV, advokata Miroslava Todorovića u odnosu na povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) Zakonika o krivičnom postupku i zahtev branioca okrivljenog AA- advokata Zdravka Đukanovića u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih ODBACUJU kao nedozvoljeni.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu 12K.br.827/13 od 14.09.2018.godine, između ostalih, okrivljeni AA, BB i VV su oglašeni krivim zbog izvršenja krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ i osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od po 2 (dve) godine u koje im se uračunava vreme provedeno u pritvoru počev od 15.10.2011.godine do 09.12.2011.godine i na novčane kazne u iznosu od po 20.000,00 (dvadesethiljada) dinara koje su dužni da plate u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učine iste će biti zamenjene kaznama zatvora i to tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne zaračunati po 1 dan zatvora, s tim da zatvor ne može biti duži od 6 meseci.

Istom presudom okrivljeni su obavezani da na ime sudskog paušala plate sudu iznose od po 1.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 256/2019 od 24.05.2019. godine, delimičnim usvajanjem, između ostalih, žalbi branioca okrivljenih AA, BB i VV, advokata Miroslava Todorovića, branilaca okrivljenog AA, advokata Zdravka Đukanovića i Vladimira Jovanovića i branioca okrivljenog VV, advokata Marije Milanović, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu 12K.br.827/13 od 14.09.2018.godine u delu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Beogradu, zbog izvršenog krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ osudio okrivljene i to okrivljene AA i BB na kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) meseci u koje im se uračunava vreme provedeno u pritvoru počev od 15.10.2011.godine do 09.12.2011.godine, dok je okrivljeni VV osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci koja će se izvršiti tako što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje u ..., ulica ... broj .., osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, uz primenu elektronskog nadzora, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora, a u izrečenu kaznu zatvora se okrivljenom uračunava vreme provedeno u pritvoru počev od 15.10.2011.godine do 09.12.2011.godine, te su okrivljeni istovremeno osuđeni i na novčane kazne u iznosu od po 20.000,00 (dvadesethiljada) dinara koje su dužni da plate u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učine iste će biti zamenjene kaznama zatvora i to tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti 1 dan kazne zatvora, s tim da zatvor ne može biti duži od 6 meseci, dok su u preostalom delu žalbe branilaca okrivljenih, kao i u celosti žalba Višeg javnog tužioca u Beogradu, odbijene kao neosnovane i pobijana prvostepena presuda je u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahteve za zaštitu zakonitosti su podneli:

- branilac okrivljenih AA, BB i VV, advokat Miroslav Todorović, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači prvostepenu i drugostepenu presudu tako što će okrivljene AA, BB i VV na osnovu člana 423. ZKP osloboditi od optužbe ili da ukine prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje;

- branilac okrivljenog AA - advokat Zdravko Đukanović, zbog povreda zakona iz člana 16. stav 5. i člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, te da ukine presude Višeg suda u Beogradu 12K.br.827/13 od 14.09.2018.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 256/2019 od 24.05.2019.godine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, kao i da shodno članu 488. stav 3. ZKP, s obzirom na sadržaj zahteva, odredi da se izvršenje pravnosnažne presude odloži, odnosno prekine.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerke zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevima, našao:

Zahtevi za zaštitu zakonitosti su neosnovani i to branioca okrivljenih AA, BB i VV, advokata Miroslava Todorovića u delu koji se odnosi na povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, a branioca okrivljenog AA - advokata Zdravka Đukanovića u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, dok su isti zahtevi u ostalom delu nedozvoljeni.

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, branilac okrivljenih AA, BB i VV, advokat Miroslav Todorović u podnetom zahtevu ističe da je sud pogrešno pravno kvalifikovao radnje okrivljenih kao krivično delo falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, obzirom da okrivljeni svojim radnjama opisanim u izreci pobijane pravnosnažne presude nisu pribavili ni sebi, a ni drugome protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 3.338.392,00 dinara, niti su nekome naneli štetu, jer okrivljeni ni pravno, a ni faktički nisu postali držaoci poručenog građevinskog materijala, a platne kartice odobrene na post terminalu nisu realizovane prenošenjem novca sa bančinih računa na žiro račune stovarišta „GG“ i stovarišta u ... .

Pored toga, i branilac okrivljenog AA - advokat Zdravko Đukanović ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, isticanjem da je sud pogrešno pravno kvalifikovao radnje okrivljenog AA kao krivično delo falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, obzirom da ovaj okrivljeni nije pribavio ni jedan dinar protivpravne imovinske koristi, jer nije sa stovarišta preuzeo poručeni građevinski materijal.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Naime, isti navodi istaknuti u žalbama branilaca okrivljenih bili su predmet razmatranja Apelacionog suda u Beogradu koji je postupao u drugom stepenu po žalbama branilaca okrivljenih izjavljenim protiv prvostepene presude Višeg suda u Beogradu 12K.br.827/13 od 14.09.2018.godine. Apelacioni sud u Beogradu kao drugostepeni je ove navode ocenio neosnovanim i o tome na stranama 8 i 9 drugostepene presude Kž1 256/2019 od 24.05.2019.godine izneo jasne razloge, koje Vrhovni kasacioni sud prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na ove razloge i upućuje.

Osim toga, po oceni ovoga suda, neosnovani su i navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA, BB i VV, advokata Miroslava Todorovića u delu u kojem ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, isticanjem da kako su prema izreci pobijane pravnosnažne presude falsifikovane platne kartice nabavili i zloupotrebili isključivo okrivljeni DD i ĐĐ, te da okrivljeni AA, BB i VV nisu bili u fizičkom dodiru sa predmetnim platnim karticama, niti su znali da su iste falsifikovane, to se po stavu branioca u opisanim radnjama okrivljenih AA, BB i VV ne mogu steći ni obeležja osnovnog oblika krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 1. u vezi člana 33. KZ.

Žalbom branioca okrivljenih AA, BB i VV, advokata Miroslava Todorovića ukazivano je i na ove navode, pa kada se ima u vidu da je Apelacioni sud u Beogradu kao drugostepeni o tome izneo jasne razloge na stranama 10 i 11 drugostepene presude Kž1 256/2019 od 24.05.2019.godine kojom je odbio kao neosnovane navode branioca okrivljenih, a koje razloge Vrhovni kasacioni sud prihvata kao pravilne, to na njih u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP i upućuje.

Zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih u ostalom delu su nedozvoljeni.

Naime, branilac okrivljenih AA, BB i VV, advokat Miroslav Todorović u ostalom delu zahteva, kao razlog njegovog podnošenja, samo formalno označava bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenima, s tim što iz navoda kojima obrazlaže ovu povredu proizilazi da branilac ne ukazuje u čemu se konkretno sastoji nezakonitost iskaza okrivljenog ĐĐ datog u razdvojenom postupku prema njemu (koji je potom spojen), već da faktički samo ukazuje na nepravilnu primenu odredaba članova 398. stav 1. i 399. ZKP (zbog kojih nije dozvoljeno podnošenje zahteva) od strane suda. Ovo imajući u vidu da ističe da su razdvajanjem postupka u odnosu na saokrivljenog ĐĐ zbog njegovog bekstva i formiranjem posebnog predmeta K-302/18 povređena osnovna prava ostalih okrivljenih da prate odbranu saokrivljenog ĐĐ, da mu postavljaju pitanja, stavljaju primedbe i traže suočenja.

Kako, dakle, iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenih AA, BB i VV, advokat Miroslav Todorović, kao razlog pobijanja pravnosnažnih presuda, samo formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenima (član 438. stav 2. tačka 1. ZKP), dok suštinski ukazuje na povrede odredaba članova 398. stav 1. i 399. ZKP, a koje povrede ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenima i njihovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenih AA, BB i VV, advokata Miroslava Todorovića u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Pored toga, branilac okrivljenog AA - advokat Zdravko Đukanović u ostalom delu zahteva ukazuje na povredu odredbe člana 16. stav 5. ZKP, isticanjem da kako iz izvedenih dokaza nije na nesumnjiv način utvrđeno da je okrivljeni AA izvršio krivično delo falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 225. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, to je sud morao da shodno načelu in dubio pro reo reši u korist ovog okrivljenog i da u odnosu na njega donese oslobađajuću presudu.

Osim toga, branilac okrivljenog AA - advokat Zdravko Đukanović u obrazloženju zahteva osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnim odlukama i ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza vezano za postojanje subjektivnog obeležja bića krivičnog dela - umišljaja kod okrivljenog, isticanjem da iz izvedenih dokaza tokom postupka proizilazi da kod okrivljenog AA nije postojala svest o falsifikovanim platnim karticama i da će se njihovom neovlašćenom upotrebom pribaviti protivpravna imovinska korist, te da nije dokazan umišljaj okrivljenog u pogledu postojanja prethodnog dogovora sa ostalim okrivljenima, a takođe nije dokazano ni postojanje saizvršilaštva među okrivljenima jer nisu pravilno utvrđene radnje koje je preduzeo svaki od okrivljenih. Takođe, i branilac okrivljenih AA, BB i VV, advokat Miroslav Todorović u obrazloženju zahteva ukazuje da iz izvedenih dokaza ne proizilazi da je kod ovih okrivljenih postojala svest o zabranjenosti radnji koje su kritičnom prilikom preduzeli, a koji navodi branioca okrivljenih po nalaženju ovoga suda predstavljaju osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog u pravnosnažnim odlukama i ukazivanje na pogrešnu ocenu dokaza od strane nižestepenih sudova.

Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branioci okrivljenih nižestepene presude pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne ocene dokaza od strane nižestepenih sudova, a branilac okrivljenog AA - advokat Zdravko Đukanović i zbog povrede odredbe člana 16. stav 5. ZKP, a što ne predstavlja dozvoljene zakonske razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenih, odnosno njihovih branilaca u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahteve branilaca okrivljenih u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nisu učinjene povrede zakona na koje se neosnovano ukazuje zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP odbio kao neosnovane i to zahtev branioca okrivljenih AA, BB i VV, advokata Miroslava Todorovića u odnosu na povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, a zahtev branioca okrivljenog AA - advokata Zdravka Đukanovića u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, dok je u ostalom delu zahteve za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP odbacio kao nedozvoljene.

 

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                            Za Predsednika veća-sudija

Snežana Lazin,s.r.                                                                                                                                                    Vesko Krstajić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić