![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1401/2024
24.10.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Dijane Janković, Milene Rašić, Aleksandra Stepanovića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom iz člana 228. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Aleksandre Milošević, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu – Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Kpo4 br.28/22 od 01.03.2024. godine i Apelacoionog suda u Kragujevcu Kž1 Po1 br.9/24 od 16.07.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 24.10.2024. godine, jednoglasno je doneo:
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Aleksandre Milošević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kraljevu – Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K-Po4 br.28/22 od 01.03.2024. godine i Apelacoionog suda u Kragujevcu Kž1 Po1 br.9/24 od 16.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Kraljevu – Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K- Po4 br.28/22 od 01.03.2024. godine okrivljeni AA je oglašen krivim da je izvršio krivično delo zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom iz člana 228. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam meseci, koju će izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, uz primenu elektronskog nadzora.
Istom presudom, prema okrivljenom AA je izrečena mera bezbednosti zabrana vršenja poziva delatnosti i dužnosti, pa je okrivljenom zabranjeno vršenje dužnosti zakonskog zastupnika u privrednim društvima u trajanju od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude. Okrivljeni je obavezan da Višem sudu u Kraljevu plati na ime paušala iznos od 10.000,00 dinara, kao i troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rešenjem.
Presudom Apelacoionog suda u Kragujevcu Kž1 Po1 br.9/24 od 16.07.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Kraljevu – Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Kpo4 br.28/22 od 01.03.2024. godine.
Protiv navedenih pravosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podnela branilac okrivljenog AA-advokat Aleksandra Milošević, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9), 438. stav 2. tačka 1) i 439. tačka 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane odluke i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9), 438. stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) i 2) ZKP.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, branilac okrivljenog ističe da je prvostepeni sud prekoračio optužbu, tako što je na strani 22. obrazloženja ožalbene presude stavio reči „prekrivanje papirom“ i „svojeručno prepravljanje dela ugovora u kojem je naveden datum zaključenja istog“, te tako izmenio činjenični opis dela i uneo nove činjenice koje se odnose na način izvršenja krivičnog dela.
Iznete navode zahteva branioca Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:
Iz spisa predmeta proizlazi da su dispozitiv optužnog akta Višeg javnog tužilaštva u Kraljevu-posebno odeljenje za suzbijanje korupcije KTO.Ko.br.49/22 od 05.07.2022. godine i izreka presude Višeg suda u Kraljevu-posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K- Po4 br.28/22 od 01.03.2024. godine potpuno identični.
Prema odredbi člana 420. stav 1. ZKP, presuda se može odnositi samo na lice koje je optuženo (subjektivni identitet presude i optužbe) i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici (objektivni identitet presude i optužbe).
Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud navode branioca okrivljenog da je povređena odredba člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, ocenio neosnovanim.
Ujedno Vrhovni sud ukazuje, da povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP može biti učinjena samo u izreci presude i to, ukoliko je izmena izvršena suprotno članu 420. stav 1.ZKP, a ne i u obrazloženju.
Ukazujući na povrede odredbe člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, branilac okrivljenog ističe da je predmetno krivično delo za koje je okrivljeni oglašen krivim blankentnog karaktera, pri čemu se radnja izvršenja krivičnog dela sastoji u svesnom nepridržavanju Zakona o javnim nabavkama, pa je samim tim pored navođenja činjenica i okolnosti koje predstavljaju obeležje bića krivičnog dela, sud bio u obavezi da navede konkretan materijalno-pravni propis koji je u tom slučaju povređen, a što podneti optužni akt ne sadrži. Po oceni branioca, u konkretnom slučaju bi se eventualno moglo raditi o krivičnom delu falsifikovanje isprave iz člana 355. KZ.
Odredbom člana 228. stav 1. KZ je propisano da ko u vezi sa javnom nabavkom podnese ponudu zasnovanu na lažnim podacima ili se protivno zakonu dogovara sa ostalim ponuđačima ili preduzme druge protivpravne radnje u nameri da se time utiče na donošenje odluka naručioca javne nabavke, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.
U konkretnom slučaju, u izreci pobijane presude Višeg suda u Kraljevu- posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K-Po4 br.28/22 od 01.03.2024. godine je navedeno da je okrivljeni na način bliže opisan u istoj, sposoban da shvati značaj svoga dela i da upravlja svojim postupcima, svestan svog dela, hteo njegovo izvršenje i svestan da je njegovo delo zabranjeno, u vezi sa javnom nabavkom podneo ponudu zasnovanu na lažnim podacima. Na ovaj način su u izreci prvostepene presude navedeni svi objektivni i subjektivni elementi krivičnog dela zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom iz člana 228. stav 1. KZ.
U izreci presude su konkretizovani lažni podaci korišćeni za izvršenje krivičnog dela, tako što je navedeno da je okrivljeni „kao ponuđač u svojoj konkursnoj dokumentaciji najpre preinačio, a zatim dostavio ugovor o zakupu asfaltne baze sa PD „Transkop“ d.o.o. Čajetina“, „u postupku javne nabavke predao ugovor u kojem je lažno prikazano da je navedeni ugovor zaključen dana 01.08.2019. godine sa odštampanim zavodnim pečatom ID „Trans-Kop“ d.o.o. Čajetina od 01.08.2019. godine, čime je u ponudi lažno prikazao da njegovo preduzeće ima u zakupu asfaltnu bazu trideset dana duže od perioda važenja ugovora o javnoj nabavci“ i „nabavio lažnu ispravu - ugovor o zakupu asfaltne baze broj 34 od 01.01.2020. godine“, iz čega jasno jasno proizilazi da je okrivljeni u konkretnom slučaju povredio odredbe člana 75. i 76. Zakona o javnim nabavkama. Imajući u vidu činjenični opis radnji koje je okrivljeni preduzeo, činjenica da u izreci nije formalno navedena blankentna norma, nije od uticaja na postojanje krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim.
Shodno iznetom, kako se u radnjama okrivljenog stiču svi objektivni i subjektivni elementi krivičnog dela zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom iz člana 228. stav 1. KZ, za koje je i oglašen krivim, to su neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kojima se ističe da su pobijanim presudama učinjene povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP.
Branilac okrivljenog u zahtevu ukazuje i na povredu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, navodima da se pravnosnažne presude zasnivaju na dokazima na kojima se ne mogu zasnivati i to na iskazu svedoka BB koji je dao u istrazi i na glavnom pretresu, iz razloga što je ovaj svedok imao svojstvo okrivljenog, u kom svojstvu je i saslušan u predmetu VJT u Kraljevu - Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije KTKo br.20/21. Branilac ističe i da se presuda zasniva na iskazima svedoka koji su dati tokom istrage, a koje iskaze sud nije izveo na glavnom pretresu, što je u suprotnosti sa odredbom člana 419. stav 1. ZKP.
Iznete navode zahteva, Vrhovni sud, ocenjuje kao neosnovane, a ovo iz sledećih razloga:
Iz spisa predmeta proizilazi da je Više javno tužilaštvo u Kraljevu – Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije dana 12.03.2021.godine, donelo rešenje KTKo br.20/21 kojim je, na osnovu odredbe člana 283. stav 3. ZKP, odbačena krivična prijava protiv okrivljenog BB, zbog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 1 KZ, jer je BB izvršio svoju obavezu koja je određena naredbom o odlaganju krivičnog gonjenja. U postupku protiv okrivljenog AA, BB ispitan je u svojstvu svedoka pred zamenikom javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Kraljevu – Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije u predmetu dana 16.03.2021. godine i na glavnom pretresu održanom dana 17.01.2023.godine, u predmetu Višeg suda u Kraljevu - Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije K-PO4 broj 28/22.
Imajući u vidu navedeno, BB u postupku protiv okrivljenog AA nije imao svojstvo saokrivljenog, te je mogao biti ispitan kao svedok i na njegovom iskazu mogla je biti zasnovana pobijana pravnosnažna presuda, te je Vrhovni sud navode branioca okrivljenog da je povređena odredba člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ocenio neosnovanim.
Pored iznetog neosnovani su i navodi zahteva branioca da su iskazi svedoka koji su dati u istrazi nezakoniti, jer sud iste nije pročitao na glavnom pretresu, a ovo iz sledećih razloga:
Iz spisa predmeta proizilazi da su svedoci VV, GG, DD i ĐĐ ispitani na zapisniku o glavnom pretresu dana 03.07.2023. godine, svedok EE dana 06.03.2023. godine, a svedok BB dana 17.01.2023. godine, pred sudskim većem u kontradiktornom postupku, kada su okrivljeni i branilac imali mogućnost da im postavljaju pitanja i daju primedbe na njihove iskaze. Takođe, iz napred označenih zapisnika o glavnom pretresu proizlazi da nije bilo odlaganja glavnog pretresa, u smislu člana 387. ZKP, već je pretres trajao u kontinuitetu.
Shodno iznetom, neosnovani su navodi zahteva da se presuda zasniva na nezakonitim dokazima – iskazima svedoka koji nisu ispitani na glavnom pretresu i da je učinjena povreda zakona iz člana 419. stav 1. ZKP, pa time ni povreda odredbe čl. 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
U preostalom delu zahteva u kojem obrazlaže povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u suštini osporava utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim odlukama i daje sopstvenu ocenu izvedenih dokaza, tako što osporava dokaznu snagu ugovora o zakupu vozila preduzeća PD „Trans kop Čajetina“ br.0475 od 01.05.2019. godine, navodima da je isti potpisala samo jedna ugovorna strana, pa da samim tim označeni ugovor ne egzistira u pravnom prometu, kao i da sud nikada nije utvrdio kako je izgledao original isprave. Pored iznetog, branilac okrivljenog ističe i obrazlaže povredu člana 16. stav 5. ZKP. Takođe, u zahtevu branilac ukazuje i na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, navodeći da su dati razlozi u obrazloženju prvostepene presude potpuno nejasni i u znatnoj meri protivrečni. Kako povrede navedenih zakonskih odredaba ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu, zbog povrede zakona, to se Vrhovni sud, u ocenu iznetih navoda zahteva, nije upuštao.
Sa svega izloženog, na osnovu odredaba člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nemanja Simićević, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković