Kzz 145/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 145/2014
04.03.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Nate Mesarović, Gorana Čavline i Predraga Gligorijevića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.K., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.K., advokata M.V., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Zrenjaninu K 135/11 od 17.07.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3467/12 od 23.10.2013. godine, u sednici veća održanoj u smislu člana 490. ZKP-a, dana 04.03.2014. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.K., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Zrenjaninu K 135/11 od 17.07.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3467/12 od 23.10.2013. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP-a, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu K 135/11 od 17.07.2012. godine, okrivljeni S.K. oglašen je krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Na osnovu člana 246. stav 7. KZ- a od okrivljenog je oduzeta opojna droga ... neto težine ... te je određeno da će se ista nakon pravnosnažnosti presude uništiti. Na osnovu člana 196. stav 4. ZKP-a, okrivljeni je oslobođen plaćanja sudskog paušala i troškova krivičnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3467/12 od 23.10.2013. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog S.K. i prvostepena presuda je potvrđena.

Branilac okrivljenog S.K., advokat M.V. podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv ovih presuda, zbog povrede Zakonika o krivičnom postupku i povrede Krivičnog zakonika sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i donese presudu kojom će ukinuti prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostepenom sudu ili da navedene presude preinači.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, nakon čega je održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP-a, o kojoj nije obavestio javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo ne bi bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da su prvostepeni i drugostepeni sud pravnom kvalifikacijom radnji okrivljenog S.K. za koju je prvostepenom presudom oglašen krivim kao krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ-a, primenili krivični zakon koji se nije mogao primeniti, čime se, po oceni ovog suda, nižestepene presude pobijaju zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2. ZKP-a u vezi člana 246. stav 2. KZ-a.

Iznete navode zahteva branioca okrivljenog S.K. je Vrhovni kasacioni sud ocenio kao neosnovane.

Naime, prvostepenom presudom okrivljeni S.K. oglašen je krivim zbog toga što je neovlašćeno proizvodio opojnu drogu - ..., koja sadrži ..., tako što je u dvorištu zasadio neutvrđeni broj biljaka ... koje je kada su iznikle zalivao i okopavao, a u maju 2011. godine je četiri biljke ubrao i sušio na koji način ih je pripremao za konzumiranje, pri čemu su dana 23.05.2011. godine u dvorištu njegove kuće pronađene zasađene dve biljke a pored njih na zemlji ubrane dve biljke u sirovom stanju, različite razvijenosti i četiri biljke u šupi na sušenju. Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda opisane radnje koje je preduzeo okrivljeni sadrže sva zakonska obeležja krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ- a, kako su pravilno zaključili i nižestepeni sudovi.

U vezi sa tim neosnovano se zahtevom branioca okrivljenog ovakav stav osporava kao pogrešan i ističe da su postupajući sudovi neosnovano stali na stanovište izjednačavanja supstance kao opojne droge i biljke iz koje se može dobiti ista supstanca. Naime, opisane radnje okrivljenog ne mogu se smatrati samo kao uzgoj biljaka iz kojih se dobija opojna droga. Ovo s`toga jer se pod uzgojem biljke podrazumevaju radnje koje se odnose na setvu i negu biljke do njenog biološkog zrenja i okončanja vegetacije, ali se pod uzgojem biljke, u smislu odredbe člana 246. stav 2. KZ-a ne mogu smatrati dalje radnje koje je preduzeo okrivljeni, odnosno sušenje biljaka i njihova priprema za konzumaciju. S`toga se radnje okrivljenog navedene u izreci prvostepene presude ne mogu podvesti pod pojam uzgoja biljke koji je inkriminisan stavom 2. člana 246. KZ-a, već pod pojam proizvodnje opojne droge ... - član 246. stav 1. KZ-a.

Naime, u konkretnom slučaju, okrivljeni je biljke uzgajao bez ovlašćenja, ali je preduzeo i dodatne radnje kojima je došao u fazu neovlašćene proizvodnje i na taj način dobio supstancu koja predstavlja opojnu drogu, te je time ostvario sva bitna obeležja bića krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ-a.

Iz iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 246. tačka 2. ZKP-a odbio kao neosnovan.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da se povrede Zakonika o krivičnom postupku od strane oba postupajuća suda odnose na povredu dokaznog postupka, utvrđenje činjeničnog stanja i kontradiktornosti obrazloženja i izreke presuda.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda iznetim navodima zahteva branioca okrivljenog pobijane presude se osporavaju zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP-a i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz člana 440. ZKP-a što nisu razlozi zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek u smislu člana 485. stav 4. ZKP-a, pa je zahtev branioca okrivljenog u ovom delu odbačen kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, postupajući na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i primenom člana 491. stav 1. ZKP-a i člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP-a, odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                 Predsednik veća-sudija,

Vesna Veselinović, s.r.                                                             Janko Lazarević, s.r.