
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1461/2024
05.11.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Svetlane Tomić Jokić i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 5. u vezi člana 34. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Vladimira Beočanina, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Kraljevu Kuo. 55/24 od 08.08.2024. godine ispravljeno rešenjem od 09.08.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž-Uo- 159/24 od 26.08.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 05.11.2024. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vladimira Beočanina, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Kraljevu 2K 209/23 od 05.10.2023. godine ispravljeno rešenjem od 09.08.2024. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž-Uo-159/24 od 26.08.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Kraljevu Kuo 55/24 od 08.08.2024. godine odbačena je kao nedozvoljena molba za uslovni otpust osuđenog AA po pravnosnažnoj presudi Okružnog suda u Kraljevu K. 33/07 od 29.05.2009. godine. Navedeno rešenje ispravljeno je rešenjem istog suda Kuo 55/24 od 09.08.2024. godine.
Rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Kž-Uo-159/24 od 26.08.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca osuđenog AA, izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Kraljevu Kuo 55/24 od 08.08.2024. godine.
Protiv pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog, advokat Vladimir Beočanin, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a pobijana rešenja ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili ukine samo drugostepeno rešenje i spise vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, pa je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim rešenjima učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP s obzirom da je pobijanim rešenjima odbačena molba za uslovni otpust osuđenog, pogrešnom primenom odredbe člana 46. Krivičnog zakonika, iako je isti izdržao polovinu kazne zatvora, te pogrešnom primenom odredbe člana 5. stav 1. i 2. Krivičnog zakonika kojom je propisano da se na učinioca krivičnog dela primenjuje zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, a ako je posle izvršenja krivičnog dela izmenjen zakon jednom ili više puta primeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.
Vrhovni sud iznete navode branioca okrivljenog ocenjuje neosnovanim.
Odredbom člana 46. stav 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, br. 35/19) propisano je da će sud osuđenog koji je izdržao dve trećine kazne zatvora uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne, ako se u toku izdržavanja kazne tako popravio da se može sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena za koje je izrečena kazna ne učini novo krivično delo.
Odredbom člana 9. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, br. 67/03) propisano je da osuđeni koji je izdržao polovinu kazne zatvora može se uslovno otpustiti sa izdržavanja kazne, ako se u toku izdržavanja kazne tako popravio da se može sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da neće vršiti krivična dela.
Nesporna je činjenica da je odredbom člana 9. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, bilo propisano da se okrivljeni može uslovno otpustiti posle izdržane polovine kazne zatvora, međutim, po stavu Vrhovnog suda, primenjuje se odredba zakona koji je važio u vreme izvršenja kazne, a to je citirana odredba člana 46. stav 1. Krivičnog zakonika. Pri tom, treba posebno imati u vidu činjenicu da primena blažeg zakona na učinioca krivičnog dela, shodno odredbi člana 5. Krivičnog zakonika, je moguća samo do pravnosnažnog okončanja predmetnog krivičnog postupka, a prilikom odučivanja o ispunjenosti uslova za uslovni otpust primenjuju se odredbe zakona koji te uslove propisuje i važi u vreme izvršenja kazne, odnosno donošenja odluke o uslovnom otpustu a ne u vreme izvršenja krivičnog dela. Stoga su pobijana rešenja doneta pravilnom primenom odredbe zakona koji je važio u vreme izvršenja kazne – član 46. stav 1. KZ („Službeni glasnik RS“, br. 35/19), a suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog su neosnovani.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je doneo odluku kao u izreci presude u smislu člana 491. stav 1. ZKP.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković