Kzz 147/2018 odbačaj; 438 st. 1 tač. 1; 438 st. 2 tač. 2 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 147/2018
06.02.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 3. u vezi stava 2. i stava 1. KZ odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Spasića, podnetom protiv pravnosnažne presude Osnovnog suda u Vranju K 512/16 od 24.02.2017. godine i rešenja Višeg suda u Vranju Kž1 124/17 od 10.10.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 06.02.2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen i bez propisanog sadržaja zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Spasića, podnet protiv pravnosnažne presude Osnovnog suda u Vranju K 512/16 od 24.02.2017. godine i rešenja Višeg suda u Vranju Kž1 124/17 od 10.10.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju K 512/16 od 24.02.2017. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 3. u vezi stava 2. i stava 1. KZ za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci koja se ima izvršiti na taj način što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje u selu ..., Opština ..., u vreme izvršenja kazne, koje se ima računati od početka izvršenja po pravnosnažnosti ove presude, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija. Ukoliko je okrivljeni u vreme izdržavanja kazne zatvora jednom u trajanju od 12 časova ili dva puta u trajanju pod po šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdržava u Ustanovi za izvršenje krivičnih sankcija. Tom presudom okrivljeni je obavezan da na ime sudskog paušala plati iznos od 2.000,00 dinara, kao i da u korist budžetskih sredstava Osnovnog javnog tužioca u vranju plati troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 91.500,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, dok je oštećena BB radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnični postupak.

Rešenjem Višeg suda u Vranju Kž1 124/17 od 10.10.2017. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Spasića i rešenje Osnovnog suda u Vranju K 512/16 od 24.09.2017. godine je potvrđeno, a kojim rešenjem je odbačena kao neblagovremena žalba branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Spasića.

Protiv napred navedene pravnosnažne presude zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Ivan Spasić, zbog apsolutno bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede krivičnog zakona i zbog nepravilne odluke o troškovima krivičnog postupka i paušalu, i protiv označenog pravnosnažnog rešenja bez navođenja osnova pobijanja, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijanu presudu i rešenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, odnosno da pobijanu presudu preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, održanoj u smislu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Spasića podnet protiv pravnosnažne presude Osnovnog suda u Vranju K 512/16 od 24.02.2017. godine je nedozvoljen, dok isti podnet protiv rešenja Višeg suda u Vranju Kž1 124/17 od 10.10.2017. godine nema propisan sadržaj.

Kako se iz spisa predmeta utvrđuje da je Viši sud u Vranju rešenjem Kž1 124/17 od 10.10.2017. godine, odbio kao neosnovanu žalbu branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Spasića i rešenje Osnovnog suda u Vranju K 512/16 od 24.09.2017. godine, kojim je kao neblagovremena odbačena žalba branioca okrivljenog izjavljena protiv prvostepene presude, potvrdio, to je Vrhovni kasacioni sud isti u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Odredbom člana 485. stav 1. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnih odluka ili odluka u postupku koji su prethodile njenom donošenju.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP, propisano je, između ostalog, da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti ukoliko je protiv prvostepene odluke koristio redovni pravni lek – žalbu.

Kako iz spisa predmeta proizilazi da okrivljeni blagovremeno nije koristio žalbu, dakle, nije koristio redovni pravni lek, obzirom da je izjavljena žalba neblagovremena, to je Vrhovni kasacioni sud podneti zahtev u odnosu na pravnosnažnu presudu Osnovnog suda u Vranju K 512/16 od 24.02.2017. godine, ocenio nedozvoljenim.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnog rešenja Višeg suda u Vranju Kž1 124/17 od 10.10.2017. godine je bez propisanog sadržaja.

Prema odredbi člana 484. ZKP koja propisuje sadržaj zahteva za zaštitu zakonitosti, u zahtevu se mora navesti razlog za podnošenje propisan odredbom člana 485. stav 1. ZKP, odnosno mora se navesti da li se zahtev podnosi zbog povrede zakona (tačka 1), primene ''neustavnog zakona'' (tačka 2) ili povrede odnosno uskraćivanja ljudskog prava i slobode (tačka 3).

Dakle, odredbom člana 484. ZKP predviđeno je da u zahtevu za zaštitu zakonitosti moraju biti navedeni razlozi za podnošenje zahteva, a koji su propisani u članu 485. stav 1. ZKP.

Branilac okrivljenog AA, advokata Ivana Spasića kao razlog podnošenja zahteva navodi povredu zakona, ali ne navodi konkretno odredbu koja je povređena donošenjem označenog pravnosnažnog rešenja.

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana, predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno pre svega taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i apelacionim sudom.

Kada je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet zbog povrede zakona, odluka protiv koje je zahtev podnet ili postupak koji je prethodio njenom donošenju ispituje se samo u granicama istaknute konkretne povrede zakona, pri čemu sud nije ovlašćen da u slučaju kada konkretna povreda zakona nije opredeljena, samo na osnovu obrazloženja zahteva procenjuje koju je konkretno povredu zakona branilac imao u vidu prilikom podnošenja zahteva.

Kako branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona nije opredelio konkretno povredu zakona koja je učinjena u prvostepenom i postupku pred višim sudom, to, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, podneti zahtev nema propisan sadržaj (član 484. ZKP).

Rukovođen iznetim razlozima, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Spasića nedozvoljen i bez propisanog sadržaja, zbog čega je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. i člana 487. stav 1. tačka 3) ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                            Predsednik veća-sudija

Jelena Petković-Milojković,s.r.                                                                                   Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić