Kzz 1494/2016 prekoračenje optužbe na štetu okrivljenog

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1494/2016
31.01.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Radmile Dragičević- Dičić, predsednika veća, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović, Radoslava Petrovića i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Slobodana Antonića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K br.595/14 od 28.12.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.596/16 od 15.06.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 31.01.2017. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, kao osnovan, pa se ukida pravnosnažna presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.596/16 od 15.06.2016. godine u stavu prvom izreke, u odnosu na okrivljenog AA i u tom delu predmet vraća Apelacionom sudu u Beogradu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu K br.595/14 od 28.12.2015. godine, okrivljeni BB i okrivljeni AA, oglašeni su krivim zbog izvršenja po jednog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, i osuđeni na kazne zatvora i to okrivljeni BB u trajanju od jedne godine za koju je određeno da će se izvršiti tako što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje u mestu ..., ulica ..., osim u slučajevima propisanim odredbama ZKIKS-a bez primene elektronskog nadzora, a okrivljeni AA u trajanju od jedne godine i tri meseca za koju je određeno da će se izvršiti tako što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje u mestu ..., ulica ..., osim u slučajevima propisanim odredbama ZKIKS-a bez primene elektronskog nadzora i određeno da ukoliko okrivljeni samovoljno napuste prostorije u kojima stanuju sud će odrediti da ostatak kazne izdržavaju u zatvorskim uslovima.

Istom presudom prema okrivljenima BB i AA izrečena je mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od po 6 meseci u smislu člana 297. stav 5. u vezi člana 86. KZ, i obavezani su okrivljeni da solidarno na ime troškova krivičnog postupka - veštačenja isplate iznos od 79.087,00 dinara, kao i da svaki okrivljeni pojedinačno na ime paušala u korist budžetskih sredstava suda uplati iznos od po 10.000,00 dinara, u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećeni VV upućen da svoj imovinsko pravni zahtev ostvari u parničnom postupku.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.596/16 od 15.06.2016. godine, usvajanjem žalbe branioca okrivljenog BB i Osnovnog javnog tužioca u Valjevu u odnosu na okrivljenog AA preinačena je presuda Osnovnog suda u Valjevu K br.595/14 od 28.12.2015. godine, tako što je Apelacioni sud u Beogradu u stavu prvom okrivljenog AA oglasio krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, i osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri meseca, dok je na osnovu člana 297. stav 5. u vezi člana 86. KZ prema okrivljenom izrečena i mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jedne godine i određeno da se vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u trajanje mere bezbednosti, dok je u stavu drugom okrivljenog BB na osnovu člana 423. tačka 2. ZKP oslobodio od optužbe da je izvršio krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, okrivljenog oslobodio dužnosti plaćanja troškova postupka i odredio da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda, dok su u preostalom delu žalba javnog tužioca i u celosti žalba branioca okrivljenog AA odbijene kao neosnovane i u nepreinačnom delu prvostepena presuda potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Slobodan Antonić, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tač. 9. i 10. i člana 438. stav 2. tačka 1. i povrede zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pravnosnažne presude tako što će okrivljenog AA osloboditi od optužbe ili da pobijane presude ukine predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili da ukine drugosgepenu odluku i predmet vrati drugostepenom sudu ali pod potpuno izmenjenim većem, kao i da odloži izvršenje pravnosnažne presude u odnosu na okrivljenog.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti, na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 488. stav 2. ZKP o kojoj nije obaveštavao stranke, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je osnovan.

Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA ukazuje da je prvostepeni sud izostavljanjem navoda iz izreke prvostepene presude u odnosu na okrivljenog AA da je okrivljeni bio „u uverenju da se vozilo okrivljenog BB kreće njemu u susret“, drugostepeni sud prekoračio optužbu na štetu okrivljenog AA, na šta nije ovlašćen, jer u tom delu nije bilo žalbe javnog tužioca, niti je bio ovlašćen da u svojoj presudi utvrđuje povredu drugog propisa ZOBSP-a (obilaženje – član 59. umesto mimoilaženja – član 56.), jer ni u tom pravcu nije bilo žalbe niti izmene optužnice na pretresu pred drugostepenim sudom, pa je onemogućeno da se povodom takve izmene okrivljeni izjasni kao i da u izreku drugostepene presude unosi navode da su „svi pokazivača pravca“ na vozilu okrivljenog BB bili uključeni čime se ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tač. 9. i 10. ZKP.

Iz izreke presude Osnovnog suda u Valjevu K br.595/14 od 28.12.2015. godine, kao i iz činjeničnog opisa radnje izvršenja krivičnog dela koje je okrivljenom AA stavljeno na teret optužnim aktom Osnovnog javnog tužilaštva u Valjevu Kt 127/09 od 16.06.2010. godine, koji do pravnosnažnog okončanja ovog krivičnog postupka nije promenjen, proizilazi da je okrivljenom AA bilo stavljeno na teret i da je oglašen krivim da je:

-dana 12.04.2009. godine oko 1,50 časova u selu ... na putu Ub – Lajkovac sposoban da shvati značaj svog dela i upravlja svojim postupcima, pri tome svestan da je njegovo delo zakonom zabranjeno, kao učesnik u saobraćaju, ne pridržavajući se saobraćajnih propisa, tako ugrozio javni saobraćaj da je time doveo u opasnost život i telo ljudi, na taj način što je upravljajući svojim putničkim vozilom marke „...“ reg. oznaka ... u stanju pripitosti sa 0,75 promila alkohola u krvi, krećući se navedenim putem iz pravca Lajkovca prema Ubu brzinom od oko 82,5 km/čas na delu puta na kome je brzina kretanja saobraćajnim propisom ograničena na 80 km/čas, dolaskom u reon sela ... u uočivši vozilo okrivljenog BB u svojoj kolovoznoj traci sa upaljenim srednjim svetlima, nastavio da se kreće nesmanjenom brzinom, da bi došavši u neposrednu blizinu vozila okrivljenog BB, postupio protivno odredbama člana 56. ZOBSP-a, jer je preduzeo radnju mimoilaženja sa vozilom okrivljenog BB, koje je bilo zaustavljeno u njegovoj kolovoznoj traci a naspram kuće oštećenog VV, a u uverenju da to vozilo kreće njemu u susret, usmeravajući vozilo u desnu stranu posmatrano u smeru svog kretanja i pri tom jednim delom vozila sišavši sa kolovoza na bankinu, mada za tu radnju nije imao dovoljno prostora koji bi mu omogućavao da pri mimoilaženju ostavi dovoljno prostora između svog i mimoilazećeg vozila, usled čega je prednjim levim delom svog vozila udario u prednji levi deo vozila okrivljenog BB, a potom i u oštećenu sada pokojnu GG, koja se nalazila na bankini naspram kapije svog dvorišta i koja je tom prilikom zadobila smrtonosne povrede u vidu obimnih povreda – rascepa strukture desnog plućnog krila koje je dovelo do sledstvenog krvarenja iz rascepa na plućima uz serijski prelom prvog do osmog rebra sa desne strane preloma desne ramenjače i desne lopatice i hematoma između tvrdih i mekih moždanica sa izlivanjem krvi u moždane komore od kojih povreda je nastupila trenutna smrt oštećene sada pokojne GG, dok je saputnik u njegovom vozilu oštećeni DD tom prilikom zadobio lake telesne povrede u vidu nagnječenja slabinskog dela kičme i nagnječenja i oguljotina desne noge i leve ruke, pri čemu je okrivljeni AA bio svestan da upravljajući vozilom na opisani način može ugroziti javni saobraćaj dovođenjem u opasnost život i telo ljudi i prouzrokovati smrt oštećene pokojne GG, kao i lake telesne povrede kod svog saputnika oštećenog DD, ali je olako držao da do toga neće doći, odnosno da će to moći sprečiti, čime je izvršio krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ.

Iz činjeničnog opisa radnji izvršenja krivičnog dela za koje je okrivljeni AA olgašen krivim presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.596/16 od 15.06.2016. godine proizilazi da je ovaj okrivljeni oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, koje je izvršio u vreme, na način i na mestu kako je to opisano i u izreci prvostepene presude uz izmene:

-da je kritičnom prilikom okrivljeni AA postupao protivno članu 59. stav 1. Zakona o osnovama bezbednosti saobraćaja na putevima, jer je preuzeo radnju obilaženja vozila okrivljenog BB,

-uz izostavljanje navoda da je okrivljeni AA kritičnom prilikom bio u uverenju da se vozilo okrivljenog BB kreće njemu u susret,

-i sa dodavanjem navoda da je vozilo okrivljenog BB kritičnom prilikom bilo sa upaljenim svim pokazivačima pravca.

Iz spisa predmeta proizilazi da je žalbom Osnovnog javnog tužilaštva u Valjevu Kt br.933/15 od 17.02.2016. godine, presuda Osnovnog suda u Valjevu K br.595/14 od 28.12.2015. godine pobijana zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. stav 1. tačka 3. ZKP i nepravilne odluke o krivičnoj sankciji iz člana 441. stav 1. ZKP.

Odredbom člana 451. stav 1. ZKP određeno je da drugostepeni sud ispituje presudu u okviru osnova, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u žalbi.

Članom 453. ZKP propisano je da ako izjavljena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne sme izmeniti na njegovu štetu, u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela i krivične sankcije.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, a imajući u vidu da je protiv prvostepene presude Osnovano javno tužilaštvo u Valjevu izjavilo žalbu samo u pogledu povreda zakona u odnosu na kaznu, drugostepeni sud je, unoseći izmene u činjenični opis krivičnog dela sa koje je okrivljeni AA oglašen krivim prvostepenom presudom i koji je identičan činjeničnom opisu u optužnom aktu, a koje se tiču izostavljanja navoda da je okrivljeni u uverenju da se vozilo okrivljenog BB kreće njemu u susret, kao i dodavanjem navoda da su na vozilu okrivljenog BB bili upaljeni svi pokazivači pravca, učinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tač. 9. i 10. ZKP, kao se to osnovano u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca ovog okrivljenog ukazuje.

Naime, na navedeni način, drugostepeni sud je povredio objektivni identitet presude i optužbe i ovakvim izostavljanjem činjenica kao i dodavanjem istih je i uvećao kriminalnu količinu činjeničnog opisa krivičnog dela za koje je okrivljenog AA oglasio krivim. Ovo stoga što uverenje da se vozilo okrivljenog BB kreće u susret vozilu okrivljenog AA, predstavlja okolnost koja bi kod okrivljenog AA stvorila utisak potencijalno veće opasnosti, dok okolnost da su na vozilu okrivljenog BB bili uključeni svi pokazivači pravca ukazuju na manju pažljivost okrivljenog AA, pa su izostavljanjem takvog uverenja okrivljenog, (potencijalno veće opasnosti) odnosno dodavanjem svih upaljenih pokazivača pravca na drugom vozilu (manje pažnje okrivljenog), drugostepenom presudom po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP, a budući da je žalba Osnovnog javnog tužilaštva u Valjevu bila izjavljena samo u pogledu odluke o kazni i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10. ZKP, kako se to osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, do povrede identiteta presude i optužbe u drugostepenoj presudi došlo je i na taj način što je okrivljeni AA oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela koje je učinio nepoštovanjem člana 59. stav 1. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima koji se odnosi na preticanje vozila iako je okrivljenom optužnim aktom Osnovnog javnog tužilaštva u Valjevu bilo stavljeno na teret nepoštovanje člana 56. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima koji se odnosi na mimoilaženje vozila, za šta je i bio oglašen krivim prvostepenom presudom, a čime je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP, a kako se to osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA ukazuje.

Zbog učinjenih bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, Vrhovni kasacioni sud je presudu Apelacionog suda u Beogradu Kž1 596/16 od 15.06.2016. godine ukinuo i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u ocenu istaknute bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, u prvostepenom i drugostepenom postupku obzirom da u obrazloženju navedene bitne povrede odredaba krivičnog postupka branilac okrivljenog AA polemiše sa činjeničnim utvrđenjima prvostepenog suda i u ocenu obavljene rekostrukcije na osnovu koje je izvršeno veštačenje kao i u ocenu dokaza u pogledu alkoholisanosti okrivljenog, a što u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog koga bi okrivljenom bilo dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao ni u ocenu istaknute povrede zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP, obzirom da je ista obrazložena postojanjem krajnje nužde, koja predstavlja činjenično pitanje, i koje kao takvo ne predstavlja zakonski razlog u okviru povreda zakona iz člana 485. stav 4. ZKP zbog koga bi okrivljenom bilo dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Iz napred navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 1. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                    Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                               Radmila Dragičević-Dičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

TT