Kzz 1501/2020 čl. 122 st. 1 kz; odbijen zahtev

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1501/2020
21.01.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Biljane Sinanović, Dubravke Damjanović i Dragomira Milojevića, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela laka telesna povreda u saizvršilaštvu iz člana 122. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Veroslava Garića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kraljevu K 52/2018 od 03.07.2020. godine i Višeg suda u Kraljevu Kž1 94/20 od 21.10.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 21.01.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Veroslava Garića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kraljevu K 52/2018 od 03.07.2020. godine i Višeg suda u Kraljevu Kž1 94/20 od 21.10.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kraljevu K 52/2018 od 03.07.2020. godine, okrivljeni AA i BB, oglašeni su krivim da su izvršili krivično delo laka telesna povreda u saizvršilaštvu iz člana 122. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, za koje su osuđeni na novčane kazne u iznosu od po 50.000,00 dinara, koje su dužni da plate u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko u ostavljenom roku ne plate novčanu kaznu, sud će istu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne, odrediti jedan dan kazne zatvora.

Istom presudom, okrivljeni su obavezani da u korist budžetskih sredstava suda, na ime paušala plate iznose od po 3.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka da plate solidarno iznos od 9.547,15 dinara, kao i da privatnom tužiocu VV na ime troškova krivičnog postupka isplate iznos od 279.400,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je privatni tužilac VV upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, shodno članu 258. stav 4. ZKP.

Presudom Višeg suda u Kraljevu Kž1 94/20 od 21.10.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenih AA i BB, advokata Veroslava Garića i prvostepena presuda, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Veroslav Garić, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, je neosnovan.

Pobijajući pravnosnažne presude zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA u zahtevu suštinski ističe da delo koje se okrivljenom stavlja na teret po zakonu nije krivično delo, jer sud nije konkretizovao radnje izvršenja koje je okrivljeni AA navodno preduzeo prema oštećenom, što predstavlja bitan element bića krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, sud je u izreci pravnosnažne presude jasno opredelio koje radnje izvršenja je okrivljeni kritičnom prilikom preduzeo prema oštećenom, a koje se ogledaju u tome da je okrivljeni kritičnom prilikom zajedno sa okrivljenim BB oštećenog naizmenično tukao rukama – pesnicama i tako ga oborio na kafanski sto, a zatim nastavio da ga naizmenično tuče zajedno sa saokrivljenim pesnicama i nogama, zatim ga oborio na pod, a potom se udaljio iz kafane. Posledica njegovih radnji i radnji saokrivljenog su lake telesne povrede kod oštećenog, pa je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, prvostepeni sud u potpunosti opisao radnje izvršenja koje je okrivljeni preduzeo kritičnom prilikom prema oštećenom.

Stoga, Vrhovni kasacioni sud neosnovanim ocenjuje navode iz zahteva branioca okrivljenog AA da su pobijane pravnosnažne presude donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Navodima iz zahteva da je izreka presude nerazumljiva, dok su izvedeni dokazi tokom postuka, suprotni izreci, po oceni Vrhovnog kasacionog suda proizilazi da branilac okrivljenog zahtev podnosi i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP.

Navodima iz zahteva branioca okrivljenog da izvedeni dokazi ne pružaju osnov za zaključak da je okrivljeni preduzeo radnje izvršenja prema oštećenom, jer to ne potvrđuje nijedan od svedoka, osim oštećenog, proizilazi da zahtev podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (član 440. ZKP).

Kako bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (član 440. ZKP), ne predstavljaju zakonske razloge u okviru povreda zakona taksativno nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, to se Vrhovni kasacioni sud u ocenu ovih navoda nije upuštao.

Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Predsednik veća-sudija

Jelena Petković Milojković,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Radmila Dragičević Dičić,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić