Kzz 151/2024 odbijen; čl. 438 st. 2 tač. 1 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 151/2024
21.02.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Dubravke Damjanović, Gordane Kojić, Miroljuba Tomića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ubijanje i zlostavljanje životinja iz člana 269. stav 1. u vezi člana 61. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Gorana Stefanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 278/23 od 09.08.2023. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž1 235/23 od 30.10.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 21.02.2024. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Gorana Stefanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 278/23 od 09.08.2023. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž1 235/23 od 30.10.2023. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu K 278/23 od 09.08.2023. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela ubijanje i zlostavljanje životinja iz člana 269. stav 1. u vezi člana 61. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 meseca koju je dužan da izdrži po pravnosnažnosti presude.

Istom presudom obavezan je okrivljeni AA da sudu na ime sudskog paušala plati iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Kž1 235/23 od 30.10.2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 278/23 od 09.08.2023. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Goran Stefanović, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede zakona iz člana 439. tačka 1), 2) i 3) i iz člana 441. stav 1. i 4. ZKP, a iz obrazloženja proizilazi da je zahtev podnet i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11), člana 438. stav 1. ( bez bližeg navođenja zakonskog osnova) i stav 2. tačka 2) i 3) ZKP i člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (član 440. ZKP) i povrede člana 460. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud pobijane presude preinači u celosti u oslobađajuće i da okrivljenom dosudi troškove.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u delu u kome se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen, odnosno nema zakonom propisan sadržaj.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da iz spisa predmeta i prvostepene presude proizilazi da su policijski službenici kritičnom prilikom izvršili uviđaj lica mesta i događaja, sačinili izveštaj o forenzičkom pregledu lica mesta, da je okrivljenom oduzeta kobila, da postoji izveštaj o pregledu i lečenju životinja, izveštaj Udruženja PIT iz Niša, ali iz spisa predmeta proizilazi da pretres nije izvršen u skladu sa zakonom, jer ne postoji naredba u smislu člana 155. ZKP, niti su ispunjeni formalni uslovi za pretres bez naredbe iz člana 158. ZKP, a da se u potvrdi o privremeno oduzetim predmetima poziva na Zakon o dobrobiti životinja i Zakon o inspekcijskom nadzoru, pa su navedeni dokazi izvedeni suprotno zakonu i na njima se ne može zasnivati presuda.

Iz spisa predmeta proizilazi da je MUP – DP PU Leskovac, PS Vlasotince dana 25.05.2023. godine, na osnovu člana 232. stav 1. u vezi člana 133. i 136. ZKP sačinila zapisnik o uviđaju mesta događaja pod brojem KU 24408/23 DD216023/23 i u prilogu dostavila izveštaj o forenzičkom pregledu lista mesta KT 401-332/23 od 06.05.2023. godine, kao i da je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Uprava za veterinu, Odeljenje za veterinske inspekcije, Odsek veterinarske inspekcije Leskovac pod brojem 270-323-1044/2023-05 od 08.05.2023. godine donelo rešenje kojim je privremeno oduzeta jedna kobila bez identifikacionih oznaka (mikročipa) vlasnika – držaoca životinja AA iz sela ..., Opština ... ID gazdinstva ... zbog narušene dobrobiti životinje i životne ugroženosti i određeno je da dejstvo mere iz tačke 1. dispozitiva tog rešenja traje sve dok se ne stvore uslovi za normalno držanje životinja od strane držaoca AA, na osnovu člana 153. Zakona o veterinarstvu i člana 39. stav 4. Zakona o inspekcijskom nadzoru, a da žalba izjavljena na rešenje, ne odlaže njegovo izvršenje.

Po nalaženju Vrhovnog suda, neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti okrivljenog AA ukazuje da je kritičnom prilikom izvršen pretres koji nije u skladu sa zakonom, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 155. ZKP i 158. ZKP, jer se u konkretnom slučaju radilo o uviđaju, kao dokaznoj radnji, koji je obavljen u skladu sa članom 133. i 136. ZKP (uviđaj mesta) – za koju dokaznu radnju nije potrebna naredba nadležnog organa, pa je ovaj dokaz, kao i dokazi koji su proistekli iz njega u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, dok je u skladu sa Zakonom o veterinarstvu i Zakonom o inspekcijskom nadzoru, životinja oduzeta držaocu životinja od strane nadležnog organa, pa su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog od strane Vrhovnog suda ocenjeni kao neosnovani.

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je isti podnet zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) i 3) ZKP, člana 460. ZKP i povrede zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP (koju obrazlaže tako što ukazuje da sud nije pravilno cenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, čime zapravo ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP) i člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, a iz obrazloženja navedenih povreda proizilazi da branilac okriljenog osporava činjenična utvrđenja u pravnosnažnim odlukama – član 440. ZKP (nijedan svedok nije potvrdio kojim su udarcima nanete povrede životinji, povrede nisu identifikovane zakonitim veštačenjem, niti je utvrđen njihov nastanak, nisu kao izvesne utvrđene bitne činjenice na kojima se zasniva osuđujuća presuda, a na osnovu izvedenih dokaza se ne može na nesumnjiv način utvrditi da je okrivljeni izvršio krivično delo).

Kako navedene povrede ne predstavljaju zakonom propisane razloge,u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, zbog kojih je okrivljenom i njegovom braniocu dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je podneti zahtev u tom delu ocenio kao nedozvoljen.

Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva ističe i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9), 438. stav 1. ZKP bez bližeg navođenja zakonskog osnova, kao i da se presuda ne može zasnivati na „nezakonitom video snimku“, bez bližeg navođenja o kom video snimku se radi i povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP. Međutim, kako branilac u obrazloženju zahteva uopšte ne ukazuje u čemu se navedene povrede zakona sastoje, to zahtev u ovom delu nema propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona podrazumeva kako opredeljenje o kojoj tačno povredi zakona je reč, tako i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji. Stoga je Vrhovni sud, s obzirom da ne može po službenoj dužnosti ispitivati u čemu se eventualna povreda zakona sastoji, budući da se u skladu sa odredbama člana 489. stav 1. ZKP kreće samo u granicama podnetog zahteva, odnosno razloga, dela i pravca pobijanja, ocenio da podneti zahtev u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj.

Iz napred navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, u delu u kome je zahtev odbijen kao neosnovan, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, u delu u kome je zahtev odbačen.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić