Kzz 1522/2020 2.4.1.22.1.2.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1522/2020
26.01.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Dubravke Damjanović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Kliska Dušana, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici 6K. 771/2018 od 28.08.2020. godine i Višeg suda u Subotici 6Kž1. 92/20 od 11.11.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 26.01.2021. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Kliska Dušana, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici 6K. 771/2018 od 28.08.2020. godine i Višeg suda u Subotici 6Kž1. 92/20 od 11.11.2020. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici 6K. 771/2018 od 28.08.2020. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, izrečena mu je uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 meseca i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 1 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećenog, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Subotici 6Kž1. 92/20 od 11.11.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog i presuda Osnovnog suda u Subotici 6K. 771/2018 od 28.08.2020. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Kliska Dušan, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, preinači presudu Višeg suda u Subotici 6Kž1. 92/20 od 11.11.2020. godine i usvoji kao osnovanu žalbu okrivljenog, te da istovremeno preinači presudu Osnovnog suda u Subotici 6K. 771/2018 od 28.08.2020. godine i okrivljenog oslobodi od odgovornosti za krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, a optužbu odbije jer nema dokaza da je okrivljeni izvršio krivično delo za koje se tereti, ili da ukine drugostepenu presudu i žalbu vrati Višem sudu u Subotici na ponovni žalbeni postupak radi odlučivanja po istoj.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu navodi da u radnjama okrivljenog AA nema ni elementarnog kvantuma protivpravnosti, da nema umišljaja kao bitnog elementa krivice i da postupanje okrivljenog ne može da predstavlja krivično delo, jer delo za koje je okrivljen optužnim aktom nije izvršeno ni prema oštećenom, niti prema bilo kom drugom licu. Krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ može da se izvrši samo neposredno izjavljenom pretnjom, napadom na život ili telo drugog lica ili njemu bliskog lica, odnosno ne može da se izvrši preko „posrednika“.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano branilac u podnetom zahtevu ukazuje na bitnu povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Okolnosti navedene u predmetnom zahtevu odbrana okrivljenog iznela je u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i stim u vezi, u obrazloženju presude, na strani 3. stav 5. dao dovoljne i jasne razloge, koje Vrhovni kasacioni sud prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge upućuje.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, u preostalom delu ocenjen je kao nedozvoljen.

Naime, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP numeriše i detaljno obrazlaže povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP i člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Takođe, u obrazloženju zahteva za zaštitu zakonitosti branilac navodi i da nema dokaza da su okrivljeni AA i oštećeni BB imali bilo kakve neposredne kontakte, prepričava i komentariše događaj od 26.08.2017. godine, obrazlaže zašto postoje, odnosno ne postoje (izbrisane su) SMS poruke... Na opisani način, po stavu Vrhovnog kasacionog suda branilac okrivljenog ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP.

Međutim, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, kao ni povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) i člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, ne predstavljaju zakonske razloge, zbog kojih, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP je dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom preko branioca zbog povrede zakona, zbog čega je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 2. ZKP, u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP zahtev odbio kao neosnovan, dok je u preostalom delu, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                        Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić