Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 154/2013
20.11.2013. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Ljubice Knežević-Tomašev, Veska Krstajića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog R.M., zbog krivičnog dela poreske utaje iz člana 229. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata J.S., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požarevcu K br.836/10 od 06.12.2011. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.5018/2012 od 24.06.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 20. novembra 2013. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog R.M. – advokata J.S., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požarevcu K br.836/10 od 06.12.2011. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.5018/2012 od 24.06.2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Požarevcu K br.836/10 od 06.12.2011. godine, okrivljeni R.M. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela poreske utaje iz člana 229. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje delo mu je primenom odredaba članova 64, 65. i 66. KZ izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno određeno da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti ne izvrši novo krivično delo. Istom presudom, na osnovu odredaba članova 48, 50. i 51. KZ, prema okrivljenom je izrečena novčana kazna u određenom iznosu od 50.000,00 dinara i istovremeno je određeno da je okrivljeni obavezan da ovu kaznu plati u roku od 90 dana od dana pravnosnažnosti presude, te da će, ukoliko ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku, sud novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 br.5018/2012 od 24.06.2013. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca osnovnog javnog tužilaštva u Požarevcu i branioca okrivljenog R.M. – advokata D.S., a presuda Osnovnog suda u Požarevcu K br.836/10 od 06.12.2011. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog R.M. – advokat J.S. (po punomoćju od 09.10.2013. godine), zbog povrede odredaba člana 4. ZKP, ističući da Apelacioni sud u Beogradu, u žalbenom postupku, nije razmatrao odgovor na žalbu okrivljenog, u kom je navedeno da je reč o presuđenoj stvari, a na koji način je učinio povredu zakona, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude tako što će utvrditi da se radi o presuđenoj stvari. Istovremeno je predložio da se izvršenje pravnosnažne presude odloži.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu odredbe člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu odredbe člana 488. stav 2. ZKP, o kojoj nije obavestio javnog tužioca i branioca obzirom da veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog R.M. u zahtevu navodi da Apelacioni sud u Beogradu, u žalbenom postupku, nije razmotrio odgovor na žalbu okrivljenog, u kom je okrivljeni naveo, između ostalog, da je veće prvostepenog suda, na predlog zamenika javnog tužioca Saše Milojkovića, dana 16.02.2011. godine, rešenjem Kv br.72/11, donelo odluku o primeni odredaba o odlaganju krivičnog gonjenja, te da je drugostepeni sud nerazmatranjem odgovora na žalbu okrivljenog, učinio povredu zakona, i to odredbe člana 4. ZKP, obzirom da je krivični postupak protiv okrivljenog okončan, a da je sud, iako je reč o presuđenoj stvari, nastavio sa vođenjem postupka protiv okrivljenog.
Iznetim navodima zahteva, branilac okrivljenog ukazuje na učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1. u vezi sa članom 4. ZKP (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 101/11 i 121/12).
Vrhovni kasacioni sud je iznete navode zahteva branioca okrivljenog, ocenio neosnovanim.
Odredbom člana 604.stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 101/11 i 121/11), koji se primenjuje od 01.10.2013. godine, propisano je da će se zakonitost radnji preduzetih pre početka primene ovog zakonika, ocenjivati po odredbama ranije važećeg Zakonika o krivičnom postupku, te je Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ispitao i cenio prema odredbama Zakonika o krivičnom postupku koji se primenjivao do 01.10.2013. godine (''Službeni glasnik RS'', br. 58/04, ... 76/10).
Navode zahteva branioca okrivljenog, kojima se ukazuje da je Apelacioni sud u Beogradu, kao drugostepeni, učinio povredu zakona na taj način što u žalbenom postupku nije razmatrao odgovor na žalbu okrivljenog R.M., su neosnovani.
Naime, Apelacioni sud u Beogradu je u odluci Kž1 br.5018/2012 od 24.06.2013. godine, na strani broj dva, naveo da je odgovor na žalbu javnog tužioca OJT u Požarevcu podneo okrivljeni R.M., sa predlogom da se žalba javnog tužioca odbije kao neosnovana i prvostepena presuda ukine u celosti, te da su na sednici veća, razmatrani celokupni spisi predmeta, zajedno sa pobijanom presudom, žalbama i odgovorima na žalbu.
S toga su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti u ovom delu ocenjeni neosnovani.
Takođe, ni navodi zahteva – da je prvostepeni sud u toku postupka učinio povredu odredbe člana 4. ZKP, jer je rešenjem Kv br.72/11 od 16.02.2011. godine doneta odluka o odlaganju krivičnog gonjenja prema okrivljenom, i da je krivični postupak protiv okrivljenog na taj način okončan, ne mogu se prihvatiti kao osnovani.
Prema stanju u spisima, rešenjem Osnovnog suda u Požarevcu Kv. br.72/11od 16.02.2011. godine, odoborena je primena odredaba odloženog krivičnog gonjenja prema okrivljenom R.M. zbog krivičnog dela porske utaje iz člana 229. stav 2. u vezi stava 1. KZ, a na osnovu odredbe člana 61. u vezi sa članom 236. ZKP. Nakon toga je prvostepeni sud, na glavnom pretresu održanom dana 01.03.2011. godine, konstatovao da je navedenim rešenjem odobrena primena odredaba odlaganja krivičnog gonjenja protiv okrivljenog, te da je okrivljeni izjavio da će u toku sutrašnjeg dana izvršiti uplatu određenog novčanog iznosa, i to iznosa od 70.000,00 dinara, a glavni pretres je odložen i naredni zakazan za 29.03.2011. godine.
Zamenik javnog tužioca Saša Milojković je dopisom Kt br.1006/07 od 08.03.2011. godine obavestio sud da je tužilaštvo odustalo od predloga za odlaganje krivičnog gonjenja po rešenju krivičnog veća Kv br.72/11 od 16.02.2011. godine prema okrivljenom R.M., zbog krivičnog dela iz člana 229. stav 2. u vezi stava 1, te je predložio da se prema okrivljenom nastavi krivični postupak, nakon čega je sud nastavio dokazni postupak na glavnom pretresu održanom dana 29.03.2011. godine.
Odredbom člana 236. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 58/04 ... 76/10), propisano je da javni tužilac može odložiti krivično gonjenje za krivična dela za koja je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, ako osumnjičeni prihvati jednu ili više od mera propisanih tačkama 1 – 8. Stavom 2. istog člana, propisano je da, po odobrenju veća iz člana 24. stav 6. Zakonika, javni tužilac može odložiti krivično gonjenje i za krivična dela za koja je predviđena kazna zatvora preko tri godine, a do pet godina.
Dakle, citiranim zakonskim odredbama, propisano je pravo javnog tužioca da u svakom trenutku može odložiti krivično gonjenje protiv okrivljenih, ukoliko prihvate neku od mera propisanih članom 236. ZKP, te da sud, kada su u pitanju krivična dela za koje je propisana kazna zatvora od tri do pet godina, daje odobrenje za odlaganje krivičnog gonjenja.
Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, koje se odnose na odlaganje krivičnog gonjenja, te činjenicu da je, prema stanju u spisima, zamenik javnog tužioca dopisom Kt br.1006/07 od 08.03.2011. godine obavestio sud da je odustao od predloga za odlaganje krivičnog gonjenja po rešenju Kv br.72/11 od 16.02.2011. godine prema okrivljenom i da je predložio da se prema njemu nastavi krivični postupak, dakle da protiv okrivljenog nije obustavljen krivični postupak za predmetno krivično delo, to su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - da je u konkretnom slučaju reč o presuđenoj stvari i da je prvostepeni sud povredio odredbu člana 4. Zakonika o krivičnom postupku tako što je nastavio sa vođenjem krivičnog postupka protiv okrivljenog, ocenjeni neosnovanim.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog R.M. kao neosnovan.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. Zakonika o krivičnom postupku (''Službeni glasnik RS br. 72/11, 101/12 i 121/12), doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.