Kzz 155/2019 nepostojanje elemenata kriv. dela

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 155/2019
28.02.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Jasmine Vasović i Maje Kovačević-Tomić, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Dženisa Graca, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dženisa Graca, advokata Milanka Terzića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Pazaru K.46/18 od 08.11.2018. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1153/18 od 27.12.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 28.02.2019. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Dženisa Graca, advokata Milanka Terzića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Novom Pazaru K.46/18 od 08.11.2018. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1153/18 od 27.12.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Pazaru K.46/18 od 08.11.2018. godine, okrivljeni Dženis Grac oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, u koju kaznu zatvora mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru u periodu od 01.12.2017. godine pa do 26.12.2017. godine. Istom presudom obavezan je okrivljeni da sudu na ime sudskog paušala uplati novčani iznos od 6.000,00 dinara u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok će o ostalim troškovima krivičnog postupka sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 1153/18 od 27.12.2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog Dženisa Graca i presuda Višeg suda u Novom Pazaru K.46/18 od08.11.2018. godine, potvrđena.

Protiv napred navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2 1) u vezi člana 485. stav 4. Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, preinači pobijane presude i okrivljenog na osnovu odredbe člana 423. tačka 1) KZ oslobodi od optužbe zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ.

Vrhovni kasacioni sud je, u smislu člana 488. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, nakon čega je održao sednicu veća, u smislu člana 490. ZKP, o kojoj nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo sednici veća nije neophodno i da nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), na kojoj sednici je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda i predloga u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog u zahtevu navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer delo za koje se okrivljeni goni nije krivično delo, odnosno da iz krivično pravnih radnji opisanih izrekom prvostepene presude, ne proizilazi postojanje svih bitnih obeležja navedenog krivičnog dela, niti bilo kojeg drugog, a ovo stoga što: radnje okrivljenog ne predstavljaju bilo kakvo posredovanje, pa ni neovlašćeno posredovanje u kupovini opojne droge, jer posredovanje podrazumeva samo dovođenje u vezu kupca i prodavca koji se ne poznaju radi kupovine i prodaje određene stvari; pri tome se kupovina određene stvari od strane određenog lica ni u kom slučaju ne može ceniti kao radnja posredovanja u kupovini te iste istvari od istog lica, te da ovakvi pojmovi jednostavno jedan drugog isključuju. Dalje branilac navodi da su u konkretnom slučaju uslovi za proizvodnju i promet psihoaktivnih kontrolisanih supstanci u koje spadaju opojne droge, kao i uslovi za gajanje, preradu i promet biljaka, od kojih se mogu dobiti psihoaktivne kontrolisane supstance, propisani Zakonom o psihoaktivnim kontrolisanim supstancama, a da je u odnosu na opojnu drogu cannabis odredbom člana 58. stav 1. i 2. zabranjeno gajenje, promet i posredovanje vrsta i varijeteta konoplje, roda cannabis koji mogu sadržati više od 0,3% supstanci iz grupe tetrahidrokanabinola (THC), te da je u činjeničnom opisu radnji okrivljenog u izreci prvostepene presude navedeno samo da objekt radnje predstavlja sasušena biljna materija, za koju je veštačenjem utvrđeno da predstavlja opojnu drogu cannabis, ali ne i da ista potiče od varijeteta pomenute biljke, koja sadrži ili može da sadrži pomenute količine psihoaktivne supstance (THC).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano branilac u podnetom zahtevu ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Okolnosti navedene u predmetnom zahtevu odbrana okrivljenog iznela je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i stim u vezi u obrazloženju presude na strani 2 u stavu sedam i strani 3 u stavu prvom, četvrtom i petom, dao dovoljne i jasne razloge, koje Vrhovni kasacioni sud prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge upućuje.

3 Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 491. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                Predsednik veća-sudija

Irina Ristić,s.r.                                                                                                                        Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić