Kzz 1572/2024 odbija se; troškovi krivičnog postupka čl. 9 tarife; 2.4.1.22.2.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1572/2024
21.11.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Miroljuba Tomića i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA–advokata Stevana Damnjanovića, podnetom protiv pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Aranđelovcu Kv.br.145/24 od 04.09.2024.godine, u sednici veća održanoj dana 21.11.2024. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA–advokata Stevana Damnjanovića, podnet protiv pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Aranđelovcu Kv.br.145/24 od 04.09.2024.godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Aranđelovcu K.br.142/22 od 13.06.2024.godine obavezan je privatni tužilac BB da optuženom AA plati na ime troškova krivičnog postupka u predmetu tog suda K.br.142/22, iznos od 265.700,00 dinara

Rešenjem Osnovnog suda u Aranđelovcu Kv.br.145/24 od 04.09.2024.godine usvojena je žalba punomoćnika privatnog tužioca BB, advokata Anđele Stanišić od 21.06.2024. godine i delimično uvažena žalba branioca okrivljenog AA, advokata Stevana Damnjanovića od 24.06.2024. godine, pa je preinačeno rešenje Osnovnog suda u Aranđelovcu K. br. 142/22 od 13.06.2024. godine u stavu 1. izreke rešenja, tako što je obavezan privatni tužilac BB da optuženom AA plati na ime troškova krivičnog postupka u predmetu ovog suda K. br. 142/22 iznos od 144.750,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti rešenja pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je navedeno rešenje u preostalom delu potvrđeno.

Protiv pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Aranđelovcu Kv.br.145/24 od 04.09.2024.godine, zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog AA-advokat Stevan Damnjanović, zbog povrede zakona iz člana 261. stav 2. tačka 7) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijano rešenje i u celosti usvoji zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka. Iako formalno ne označava, iz samog obrazloženja zahteva proizilazi da branilac suštinski ukazuje na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnom odlukom protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Ukazujući na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, branilac okrivljenog AA, advokat Stevan Damnjanović u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je drugostepeni sud zauzeo pogrešan stav da okrivljenom ne pripada pravo na naknadu troškova na ime korišćenja „taksi“ prevoza od strane branioca, uz pozivanje suda na član 9. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata. Branilac svoj stav obrazlaže na način da je u konkretnom slučaju branilac advokat kao sredstvo prevoza izabrao „taksi“ prevoz, a na šta ima pravo shodno navedenoj odredbi tarife, ali i odredbi člana 261. stav 1. ZKP kojom je propisano da su pored ostalog troškovi postupka izdaci učinjeni povodom postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka, dok je u stavu 2. istog člana navedeno šta troškovi krivičnog postupka obuhvataju i nagrade i nužne izdatke braniocu.

Presudom Višeg suda u Kragujevcu Kž1 br.39/23 od 25.05.2023.godine, kojom je preinačena presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu K.br.142/22 od 01.09.2022.godine, okrivljeni AA je oslobođen od optužbe da je izvršio produženo krivično delo uvreda iz člana 170. stav 2. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, a privatni tužilac BB je obavezan da okrivljenom nadoknadi troškove krivičnog postupka, te određeno da će o visini troškova sud odlučiti posebnim rešenjem.

Branilac advokat Stevan Damnjanović je dana 15.09.2023.godine podneo zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka, o kom zahtevu je odlučeno pobijanim pravnosnažnim rešenjima, tako što su prvostepenim rešenjem Osnovnog suda u Aranđelovcu K.br.142/22 od 13.06.2024. godine, između ostalog priznati troškovi na ime korišćenja „taksi“ prevoza od strane branioca advokata, dok je rešenjem Osnovnog suda u Aranđelovcu Kv.br.145/24 od 04.09.2024.godine preinačeno prvostepeno rešenje i zahtev odbijen u navedenom delu.

Članom 9. stav 1. tačka 1) Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Službeni glasnik RS“ 43/2023 od 26.05.2023. godine) je propisano da za obavljanje poslova izvan sedišta advokatske kancelarije, advokatu pripada naknada za prevoz, naknada za smeštaj, naknada za odsustvovanje iz advokatske kancelarije i dnevnice i to za prevoz u međumesnom i međunarodnom saobraćaju u visini cene prevoza prevoznim sredstvom po izboru advokata, dok je tačkom 2) propisano da za prevoz u mesnom saobraćaju advokatu pripada naknada u visini cene taksi prevoza.

Po oceni Vrhovnog suda, navedenom odredbom je jasno precizirano u kojim slučajevima advokat ima pravo na korišćenje „taksi“ prevoza, tako što je u članu 9. stav 1. tačka 2) Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata propisano da je to u slučaju prevoza u mesnom saobraćaju. Neosnovan je navod iz zahteva za zaštitu zakonitosti da odredba „da advokatu pripada naknada za prevoz u međumesnom i međunarodnom saobraćaju u visini cene prevoza prevoznim sredstvom po izboru advokata“, podrazumeva da branilac može između ostalog izabrati i „taksi“ prevoz za međumesni saobraćaj, jer po oceni ovog suda, prevozno sredstvo po izboru advokata podrazumeva izbor između različitih vrsta saobraćajnog prevoza, odnosno da je na advokatu da izabere da li će koristiti automobilski, železnički, autobuski ili neki drugi prevoz, a da je tačkom 2) precizirano u kom slučaju se može koristiti „taksi“ prevoz, a to je u mesnom saobraćaju.

Samim tim, Vrhovni sud nalazi da donošenjem drugostepenog rešenja nije učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, na koju se neosnovano ukazuje podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.

Sa svega izloženog, na osnovu odredaba člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Predsednik veća-sudija

Nemanja Simićević, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković