
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1584/2024
03.12.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Gordane Kojić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Vladete Stankovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju 5K. br. 111/23 od 06.11.2023. godine i Apelacionog suda u Nišu 18Kž1 24/2024 od 13.09.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 03.12.2024. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Vladete Stankovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju 5K. br. 111/23 od 06.11.2023. godine i Apelacionog suda u Nišu 18Kž1 24/2024 od 13.09.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Prokuplju 5K. br. 111/23 od 06.11.2023. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 meseci u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru od 21.08.2021. godine do 20.09.2021. godine. Prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta i odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Nišu 18Kž1 24/2024 od 13.09.2024. godine delimično je usvojena žalba branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Prokuplju 5K. br. 111/23 od 06.11.2023. godine preinačena, samo u delu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Nišu, okrivljenog AA za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 2. KZ, za koje je oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 meseci u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 21.08.2021. godine do 20.09.2021. godine, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda (s tim što branilac označava da zahtev podnosi samo protiv drugostepene presude, ali iz obrazloženja proizlazi da se istim pobija i prvostepena presuda) zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Vladeta Stanković, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, preinači prvostepenu i drugostepenu presudu tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili iste ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa članom 488. stav 1. KZ, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (čl. 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti označava bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, koju obrazlaže navodima da se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama Zakonika ne može zasnivati i kao nezakonit dokaz označava fizičko-hemijsko veštačenje Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku u Nišu 03.2.11.3 br. 234-3-2205/2021 od 22.08.2021. godine. U vezi sa iznetim, branilac navodi da je navedeno veštačenje obavljeno bez pisane ili usmene naredbe, suprotno članu 117. ZKP. Pored iznetog, branilac navodi da ZKP predviđa dve mogućnosti u pogledu obavljanja veštačenja i to prvu kao izdavanje naredbe u pisanom obliku i drugu kada se u određenim slučajevima veštačenje može obaviti na osnovu usmene naredbe. U konkretnom slučaju, ne postoji ni pisana ni usmena naredba, iz čega proističe da se veštačenje ne može koristiti kao dokaz.
Iznete navode zahteva Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.
Na navedenu povredu zakona odbrana okrivljenog ukazivala je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome u obrazloženju presude, na strani 2, stav osam i strani 3, stav jedan, dva i tri, dao dovoljne i jasne razloge koje Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge upućuje.
Pored iznetog branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti numeriše i obrazlaže i povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a koja povreda ne predstavlja zakonom dozovljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, zbog čega ista nije bila predmet ocene Vrhovnog suda u ovom postupku.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković