
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 16/2016
26.01.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.R., zbog krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.R., advokata M.S., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu Kv br.1057/15 od 19.11.2015. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž2 br.392/15 od 24.11.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 26.01.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.R., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu Kv br.1057/15 od 19.11.2015. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž2 br.392/15 od 24.11.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Kragujevcu Kv br.1057/15 od 19.11.2015. godine u stavu prvom produžen je pritvor prema okrivljenom M.R. određen rešenjem Osnovnog suda u Kragujevcu Kpp 91/15 od 22.09.2015. godine, zbog krivičnog dela razbojništva iz člana 206. stav 1. KZ po kom rešenju se okrivljeni nalazi u pritvoru Okružnog zatvora u Kragujevcu od 21.09.2015. godine iz razloga propisanih odredbom člana 211. stav 1. tačka 3. ZKP i određeno da se okrivljeni ima i dalje držati u pritvoru dok je stavom 2 istog rešenja određeno da pritvor po ovom rešenju može trajati najviše 30 dana od dana donošenja rešenja i to najduže do 19.12.2015.godine.
Rešenjem Višeg suda u Kragujevcu Kž2 br.392/15 od 24.11.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog M.R., izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Kragujevcu Kv br.1057/15 od 19.11.2015. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog M.R., advokat M.S., zbog povrede člana 210, 211. stav 1. tačka 3. i člana 189. stav 1. i 3. ZKP na štetu okrivljenog, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i donese presudu kojom će utvrditi da je povređen zakon na štetu okrivljenog preinači pobijana rešenja, i da donese odluku o troškovima tako što će se obavezati da iz budžetskih sredstava suda isplati braniocu po službenoj dužnosti okrivljenog advokatu M.S. 60.000,00 dinara za sastav zahteva u skladu sa AT u roku od 30 dana od dostavljanja odluke.
Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.R. je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenje zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih, u članu 485. stav 1. tačka 1. ZKP kao razlog predviđena povreda zakona.
Članom 485. stav 4. istog Zakonika propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog taksativno nabrojanih povreda tog zakonika, učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.
Pravo okrivljenog za podnošenje zahteva zbog povrede zakona je po stavu Vrhovnog kasacionog suda shodno navedenoj zakonskoj odredbi, ograničeno na povrede koje su taksativno navedene u stavu 4. člana 485. ZKP. Prema tome, okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda tog zakonika: član 74, član 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1.), član 439. tačka 1.) do 3.) i član 441. st. 3. i 4. učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.R. koji je podnet u skladu sa odredbom člana 483. stav 3. ZKP, kao osnov podnošenja zahteva navedene su povrede zakona i to člana 210, 211. stav 1. tačka 3. i člana 189. stav 1. i 3. ZKP, koje su učinjene u prvostepenom i drugostepenom postupku.
Navedene povrede međutim, po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne predstavljaju zakonske razloge u okviru povreda nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP zbog kojih bi okrivljeni, kao ovlašćeno lice, mogao podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a kako osim ovih razloga u zahtevu nije naveden nijedan drugi razlog koji bi mogao biti predmet pobijanja zakonitosti odluke u opsegu koji ZKP u članu 485. stav 4. taksativno nabraja, zahtev je ocenjen kao nedozvoljen.
Postupajući na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.R.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković, s.r. Dragiša Đorđević, s.r.