Kzz 164/2022 odbijen zzz; nedozvoljen dokaz; čl. 438 st. 2 tač. 1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 164/2022
10.03.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Svetlane Tomić Jokić, Milene Rašić i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Predraga Tošića, zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 113. KZ i drugih, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Saše Levnajića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pančevu K 43/20 od 21.05.2021. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 643/21 od 11.01.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 10.03.2022. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Predraga Tošića, advokata Saše Levnajića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Pančevu K 43/20 od 21.05.2021. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 643/21 od 11.01.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Pančevu K 43/20 od 21.05.2021. godine okrivljeni Predrag Tošić oglašen je krivim zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 113. KZ, za koje mu je sud prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina i zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ, za koje mu je sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajnju od 18 (osamnaest) godina, u koju će mu se uračunati vreme koje je proveo u pritvoru počev od 20.06.2020. godine, pa nadalje. Okrivljenom Predragu Tošiću su izrečene mera bezbednosti obaveznog lečenja narkomana i mera bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara koje će se izvršavati u zavodu za izvršenje kazne ili odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj ustanovi i trajaće dok za to postoji potreba, ali ne duže od izrečene kazne zatvora, a vreme provedeno u ustanovi za lečenje uračunaće mu se u kaznu zatvora. Oštećeni AA, BB i VV su upućeni da imovinskopravne zahteva ostvare u parničnom postupku. Okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka određene u izreci.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 643/21 od 11.01.2022. godine usvojene su žalbe okrivljenog Predraga Tošića i njegovog branioca, advokata Saše Levnajića, pa je preinačena presuda Višeg suda u Pančevu K 43/20 od 21.05.2021. godine, u pogledu odluke o krivičnoj sankciji i troškovima krivičnog postupka, tako što Apelacioni sud u Beogradu, okrivljenom Predragu Tošiću za krivično delo ubistvo iz člana 113. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, zadržao kao pravilno utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina, a za krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, Apelacioni sud u Beogradu prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine zatvora, i daljom primenom odredbi člana 4, 42, 43, 45, 54, 55, 60. i 63. KZ okrivljenog Predraga Tošića osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 16 (šesnaest) godina, u koju mu se uračunava vreme koje je proveo u pritvoru počev od 20.06.2020. godine pa nadalje. Na osnovu odredbe člana 264. stav 4. ZKP okrivljeni je oslobođen od obaveze da nadoknadi troškove krivičnog postupka i paušala, pa isti padaju na teret budžetskih sredstava suda. U preostalom delu žalbe okrivljenog Predraga Tošića i njegovog branoioca, advokata Saše Levnajića, odbijene su kao neosnovane, a ožalbena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Predaraga Tošića, advokat Saša Levnajić, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, ukine u celini pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu u skladu sa članom 488. stav 1. KZ te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP ističući da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na dokazu na kom se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati.

Kao nezakonit dokaz branilac označava potvrdu o privremeno oduzetim predmetima PU Pančevo KU 1055/20 od 21.06.2020. godine uz koju je od oštećene VV oduzet ašov. Tokom pretresanja stana i drugih prostorija okrivljenog u ulici ... broj .., u ..., koji je izvršen 20.06.2020. godine nisu pronađeni bilo kakvi predmeti, pa je prema navodima zahteva, sporno zbog čega je oštećena samoinicijativno, samo dan kasnije, u kući okrivljenog pronašla ašov koji prethodnog dana policija nije pronašla. Ašov, prema rečima oštećene, nije bio sakriven već je bio naslonjen na zid radionice, iz kog razloga branilac postavlja pitanje zbog čega oštećena tu informaciju nije prosledila policiji već je lično morala da ode u kuću okrivljenog. Tako pribavljen dokaz, prema navodima zahteva, nezakonit je, jer je odlazak policije u kuću okrivljenog 21.06.2020. godine izvršen bez naredbe za pretresanje, pa je samim tim protivpravan jer nisu postojali razlozi iz člana 158. ZKP za pretresanje stana i drugih prostorija bez naredbe. Osim toga, u spornoj potvrdi o privremeno oduzetim predmetima nije navedeno na kom mestu je ašov pronađen, što je obavezan element potvrde u smislu člana 150. ZKP, a pretresanju i pronalaženju predmeta nisu prisustvovali svedoci i branilac okrivljenog u smislu člana 156. i 157. ZKP, pa branilac smatra da je ovaj dokaz pribavljen suprotno odredbama ZKP i uz „direktnu umešanost“ zainteresovanog lica – oštećene VV.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane obzirom da potvrda o privremeno oduzetim predmetima PU Pančevo KU 1055/20 od 21.06.2020. godine ni sama po sebi, a ni prema načinu pribavljanja, nije u suprotnosti sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku.

Iz spisa predmeta proizlazi da su izlaskom na lice mesta u ulici ... broj .., u ..., ovlašćena službena lica PU Pančevo dana 21.06.2020. godine, u pomoćnoj prostoriji zatekla ašov sa metalnom držaljom zelene boje, ukupne dužine od oko 140 cm, koji je fiksiran fotografisanjem i uz potvrdu privremeni oduzeli od VV, o čemu je obavešten nadležni javni tužilac, a što je sve konstatatovano u potvrdi o privremeno oduzetim predmetima PU Pančevo KU 1055/20 od 21.06.2020. godine, sačinjenoj na osnovu člana 147. i 150. ZKP, koju su bez primedbi potpisali VV i ovlašćeno službeno lice PU Pančevo. O svemu navedenom sačinjen je izveštaj o forenzičkom pregledu lica mesta Odseka za operativnu forenziku, OKP, PU Pančevo broj KT 450-555/20 od 21.06.2020. godine čiji sastavni deo je kriminalističkotehnička fotodokumentacija u kojoj je na fotografijama broj 1. do 6. prikazani širi i uži izgled lica mesta, izgled i mesto pronalaska navedenog ašova i bliži izgled ašova.

Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da dana 21.06.2020. godine nije vršeno pretresanje stana i drugih prostorija okrivljenog u ulici ... broj .., u ..., pa neosnovano branilac u zahtevu ukazuje da je u konkretnom slučaju izvršeno pretresanje stana okrivljenog.

Odredba člana 286. stav 1. i 2. ZKP omogućava policijskim službenicima da radi otkrivanja krivičnih dela i njihovih učinilaca preduzimaju potrebne mere da se pronađe učinilac krivičnog dela, odnosno da se otkriju i obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, pri čemu je odredbama člana 47. i člana 59. Zakona o policiji, između ostalog propisano da policija, odmah po saznanju, traga za predmetima krivičnog dela, a odredbom člana 64. stav 1. tačka 7) istog zakona da privremeno oduzimanje predmeta spada u policijska ovlašćenja u obavljanju policijskih poslova.

Odredbom člana 147. stav 1. ZKP propisano je da će predmete koji se po Krivičnom zakoniku moraju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, organ postupka privremeno oduzeti i obezbediti njihovo čuvanje, a odredbom člana 150. stav 1. ZKP propisano je da se licu od koga su predmeti oduzeti, izdaje potvrda u kojoj će se oni opisati, navesti gde su pronađeni, podaci o licu od kog se predmeti oduzimaju, kao i svojstvo i potpis lica koje radnju sprovodi.

Prema nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ovlašćena službena lica PU Pančevo postupala su u skladu sa navedenim odredbama zakona pa su sprovodeći ovlašćenja koja su im data odredbom člana 286. stav 1. ZKP od VV privremeno oduzeli ašov, kao predmet koji može poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku. Privremeno oduzimanje navedenog predmeta, u konkretnom slučaju, u svemu je izvršeno u skladu sa odredbama člana 147 stav 1. ZKP i 150. stav 1. ZKP kojima su propisane pretpostavke i postupak sprovođenja ove dokazne radnje o kojoj je obavešten nadležni javni tužilac, pri čemu je su konkretan predmet i mesto njegovog zaticanja fiksirani fotografisanjem tokom forenzičke obrade, pa je po oceni ovog suda, potvrda o privremeno oduzetim predmetima PU Pančevo KU 1055/20 od 21.06.2020. godine, zakonit dokaz na kom se presuda u smislu odredaba Zakonika o krivičnom postupku može zasnivati.

Shodno navedenom, navode zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP Vrhovni kasacnioni sud ocenjuje kao neosnovane.

U preostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog Predraga Tošića ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP tako što se osvrće na navode iskaza oštećene VV o razlozima i načinu na koji je zatekla sporni ašov i dovodi u pitanje njene motive za takvo postupanje, koje navodi i prilikom obrazlaganja prethodne povrede zakona, zatim analizira ocenu dokaza nižestepenih sudova i zaključuje da je, u konkretnom slučaju, činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u pogledu odlučnih činjenica i to stepena aloholisanosti okrivljenog u vreme kritičnog događaja, načina na koji je ušao u kuću oštećenih, donošenja ašova i njegovog korišćenja, napada na AA, zadavanja udaraca GG i odnošenja ašova sa sobom. U tom smislu, branilac u zahtevu analizira nalaz i mišenje sudskog veštaka Branislaca Đurđeva i isti osporava smatrajući da je potpuno proizvoljan i tipski i ne sadrži ozbiljnu analizu količine alkohola i opojne droge koje je okrivljeni koristio, ističući da su ove okolnosti morale biti dovedene u vezu sa strukturom ličnosti okrivljenog. Pored toga, branilac ističe da je veštačenje bioloških tragova izvršeno sa dosta propusta, pa tako smatra da se iz datog nalaza i mišljenja ne može utvrditi da li na metalnom delu ašova odnosno njegovom sečivu postoji DNK profil GG. Takođe, smatra da je DNK veštačenje nepotpuno i zbog toga što nije utvrđeno kojoj ženskoj osobi pripada biloški materijal detektovan na ašovu, odnosno da li je reč o BB ili VV, a što je po mišljenju branioca posebno važno jer okrivljeni tvrdi da nije doneo ašov iz ... niti ga potom tamo vratio.

Branilac u zahtevu dalje analizira izreku prvostepene presude i navodi da sud u pobijanoj presudi citira iskaze ispitanih svedoka i pismene dokaze ali ih ne ceni niti se bavi njihovim kontradiktornostima. Osim toga, smatra da su i prethodno utvrđene kazne zatvora, a potom i jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljeni osuđen, prestroge i potpuno proizvoljno određene što je, prema njegovom mišljenju, posledica nepravilne ocene otežavajućih i olakšavajućih okolnosti koje u zahtevu obrazlaže i analizira na način koji je suprotan odluci nižestepenih sudova o navedenoj krivičnoj sankciji i njenom odmeravanju.

Na opisan način, branilac okrivljenog, ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP, bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i povredu zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, u čiju se ocenu Vrhovni kasacioni sud nije upuštao s obzirom da navedene povrede zakona nisu razlozi zbog kojih okrivljeni i njegov branilac mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 485. stav 4. ZKP.

Vrhovni kasacioni sud nije razmatrao dopunu zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog nalazeći da je neblagovremena. Ovo iz razloga što iz spisa predmeta proizlazi da je okrivljeni presudu Apelacionog suda u Beogradu Kž1 643/21 primio 27.01.2022. godine, a da je njegov branilac, advokat Saša Levnajić, dopunu zahteva za zaštitu zakonitosti podneo preko Višeg suda u Pančevu 03.03.2022. godine, odnosno nakon protoka roka od 30 dana propisanog odredbom člana 485. stav 4. ZKP, pa je dopuna zahteva neblagovremena.

Iz iznetih razloga nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP , na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Predraga Tošića, advokata Saše Levnajića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav.1 ZKP, odlučio kao u izreci presude i zahtev odbio kao neosnovan.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Predsednik veća-sudija

Sanja Živanović, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Biljana Sinanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić