Kzz 172/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 172/2016
10.05.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog I.S., zbog tri krivična dela razbojništvo iz člana 168. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srbije u vezi člana 22. Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata M.P., podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 534/15 od 16.07.2015. godine, u sednici veća održanoj, dana 10.05.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.S., podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 534/15 od 16.07.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu K 438/13 od 07.04.2015. godine, stavom I, okrivljeni I.S. oglašen je krivim zbog izvršena tri krivična dela razbojništvo iz člana 168. stav 1. KZ RS u vezi člana 22. KZ SRJ, za koja mu je sud prethodno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po devet meseci a zatim mu izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od pet godina ne izvrši novo krivično delo. Ukoliko dođe do opozivanja uslovne osude, u izrečenu kaznu će se okrivljenom uračunati vreme provedeno u pritvoru počev od 17.04.2002. godine kada je lišen slobode pa do 27.03.2003. godine kada mu je pritvor ukinut.

Stavom II iste presude okrivljeni I.S. oslobođen je od optužbe da je u stavu II-a izvršio krivično delo razbojništvo iz člana 168. stav 1. KZ RS, te da je u stavu II-b izvršio krivično delo teška krađa iz člana 166. stav 1. tačka 1. KZ RS, dok je, stavom III iste presude, na osnovu odredbe člana 264. stav 4. u vezi člana 261. ZKP odlučeno da sudski troškovi padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 534/15 od 16.07.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba Višeg javnog tužioca u Beogradu i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu K 438/13 od 07.04.2015. godine, u stavu II-b; uvaženjem žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu K 438/13 od 07.04.2015. godine, u stavu I, tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljenom I.S. zbog izvršena tri krivična dela razbojništvo iz člana 168. stav 1. KZ RS u vezi člana 22. KZ SRJ za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po devet meseci, te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine, u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 17.04.2002. do 27.03.2003. godine, te je uvaženjem žalbe Višeg javnog tužioca u Beoradu ukinuta presuda Višeg suda u Beogradu K 438/13 od 07.04.2015. godine, u stavu II- a izreke i spisi predmeta u tom delu vraćeni prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Branilac okrivljenog I.S., advokat M.P., na osnovu člana 482. ZKP podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 534/15 od 16.07.2015. godine, u osuđujućem delu, kojim je okrivljeni I.S. zbog izvršena tri krivična dela razbojništvo iz člana 168. stav 1. KZ RS u vezi člana 22. KZ SRJ nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora u trajanju od po devet meseci, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine, u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 17.04.2002. do 27.03.2003. godine, bez numeričkog pozivanja na zakonske razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, propisane odredbom člana 485. stav 4. ZKP. Zahtevom se ukazuje da drugostepeni sud, Apelacioni sud u Beogradu, nije pravilno odmerio kaznu okrivljenom s`obzirom da mu je kao otežavajuću okolnost cenio činjenicu da je od 2002. do 2007. godine osuđivan ukupno sedam puta, što je „krajnje neistinita činjenica“ čime se suštinski ukazuje na povredu odredbe člana 441. stav 1. ZKP. U zahtevu je iznet predlog da Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 488. stav 3. ZKP odloži izvršenje kazne okrivljenom te da donese presudu kojom će usvojiti podneti zahtev i preinačiti drugostepenu presudu tako što će okrivljenom izreći kaznu kakva mu je izrečena prvostepenom presudom.

Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, te je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.S., advokata M.P. je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP propisan je obavezan sadržaj zahteva tako da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog, iz člana 485. stav 1. ZKP, za njegovo podnošenje.

U vezi s`tim, odredba člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, koja je opšteg karaktera, načelno propisuje da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon. Međutim, što se tiče okrivljenog članom 485. stav 4. ZKP, propisano je zbog kojih povreda zakona u prvostepenom postupku i pred apelacionim sudom okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i te povrede su taksativno navedene: član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Vrhovni kasacioni sud je prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog vezan razlozima iz člana 485. stav 1. u vezi stava 4. ZKP-a, delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kako je to izričito propisano članom 489. stav 1. ZKP.

U predmetnom zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.S., advokata M.P., nije izričito ukazano ni na jednu od taksativno navedenih povreda zakona iz člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, koje predstavljaju zakonom propisane razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka - zahteva za zaštitu zakonitosti, već je ukazano na povredu odredbe iz člana 441. stav 1. ZKP koja ne predstavlja zakonom propisani razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca.

Kod napred navedenog Vrhovni kasacioni sud je, postupajući u smislu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                  Predsednik veća-sudija,

Olgica Kozlov, s.r.                                                                                                       Dragiša Đorđević, s.r.