Kzz 173/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 173/2014
20.03.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. S.P., zbog krivičnog dela obljuba sa detetom iz člana 180. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog adv. Z.I., podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž3 33/13 od 15.11.2013. godine, u sednici veća održanoj 20.03.2014. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. S.P., podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž3 33/13 od 15.11.2013. godine, ODBIJA SE kao neosnovan u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3. Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen i bez propisanog sadražaja.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K. 1026/11 od 29.09.2011. godine okr. S.P. oslobođen je od optužbe za krivično delo obljuba sa detetom iz člana 180. stav 1. KZ.

Odlučujući o žalbi Osnovnog javnog tužioca u Kragujevcu, Apelacioni sud u Kragujevcu je presudom Kž1 5005/12 od 10.04.2013. godine, uvaženjem žalbe OJT u Kragujevcu preinačio prvostepenu presudu tako što je okr. S.P. oglasio krivim zbog krivičnog dela obljuba sa detetom iz člana 180. stav 1. KZ i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Odlučujući o žalbama Osnovnog javnog tužioca u Kragujevcu i branioca okrivljenog, Apelacioni sud u Kragujevcu, kao sud trećeg stepena presudom Kž3 33/13 od 15.11.2013. godine odbio je žalbe kao neosnovane i potvrdio presudu Kž1 5005/12 od 10.04.2013. godine.

Branilac okrivljenog adv. Z.I., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž3 33/13 od 15.11.2013. godine zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede zakona – član 16. stav 2. ZKP, član 438. stav 2. tačka 3. ZKP, član 439. stav 1. ZKP, član 439. stav 3. ZKP, kao i zbog povrede prava na pravično suđenje, zagarantovano članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 32. Ustava RS, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači presudu donetu u trećem stepenu i okrivljenog oslobodi od optužbe ili da preinači presudu Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 5005/12 od 10.04.2013. godine i potvrdi prvostepenu presudu Osnovnog suda u Kragujevcu K 1026/11 od 29.09.2011. godine.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj, shodno odredbi člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudom protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. S.P. je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 3. ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen i nema propisani sadržaj.

Branilac okrivljenog u zahtevu navodi da je Apelacioni sud u Kragujevcu, kao sud trećeg stepena, učinio povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3. ZKP jer je kao otežavajuću okolnost, prilikom odlučivanja o krivičnoj sankciji, cenio povrat i sklonost okrivljenog ka izvršenju krivičnog dela koje mu je stavljeno na teret, a pogrešno je procenio da kod okrivljenog postoji kontinuitet kriminalnog kapaciteta za vršenje krivičnih dela, s obzirom da se delo koje je izvršio u prošlosti, pre 24 godine, ne može uzeti u obzir prilikom odlučivanja o sposobnosti i sklonosti okrivljenog da učini krivično delo, posebno zbog toga što nikada nije učinio istovrsno ili delo slično krivičnom delu obljube nad detetom.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim iz sledećih razloga:

Osnov ispitivanja zakonitosti pravnosnažne presude u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, povodom zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog, odnosno njegovog branioca (član 485. stav 4. ZKP) je samo povreda zakona u smislu člana 439. tačka 3. ZKP, koja podrazumeva pre svega prekoračenje ovlašćenja koje sud ima po zakonu donoseći ovu odluku, a ne ocena suda o postojanju i značaju okolnosti koje su u smislu člana 54. stav 1. KZ od uticaja na odluku o vrsti i visini krivične sankcije, koja se u suštini osporava navodima zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okr. S.P.

U konkretnom slučaju okr. S.P., za krivično delo iz člana 180. stav 1. KZ, za koje je oglašen krivim, izrečena je kazna zatvora koja je tom zakonskom odredbom propisana kao vrsta sankcije (kazne) koja se može izreći učiniocu tog krivičnog dela i ista je okrivljenom odmerena u visini koja ne prelazi granicu navedenom zakonskom odredbom propisanog maksimuma kazne zatvora, pri čemu je, u skladu sa zahtevom iz člana 54. KZ, sud imao u vidu zakonom propisanu svrhu kažnjavanja (član 42. KZ) i uzeo u obzir okolnosti (olakšavajuće i otežavajuće) za koje je, ocenom na koju je ovlašćen, našao da su od uticaja na visinu kazne, a koje su navedene i obrazložene u presudi Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 5005/12 od 10.04.2013. godine.

Donoseći navedenu presudu, sud je, dakle, prilikom odlučivanja o vrsti i meri krivične sankcije koju će izreći okr. S.P., za krivično delo u pitanju, postupao u svemu u skladu sa ovlašćenjima koje ima po zakonu, pa nije učinio povredu zakona iz člana 439. tačka 3. ZKP na koju se ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, odnosno povredu zakona iz člana 369. tačka 4. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“ broj 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ broj 58/04 ... 76/10) koji je bio na snazi u vreme donošenja te presude, prema kojem se procenjuje zakonitost iste (član 604. stav 1. ZKP). Povredu zakona o kojoj je reč nije učinio ni trećestepeni sud kada je našao da ne stoje žalbeni razlozi branioca okr. S.P. koji se odnosi na odluku o kazni i njegovu žalbu odbio kao neosnovanu.

Kao razloge podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti, branilac okr. S.P. navodi i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zatim povrede zakona iz člana 16. stav 2. ZKP, člana 438. stav 2. tačka 3. ZKP i člana 439. tačka 1. ZKP.

Navedene povrede, međutim, kao povreda iz člana 439. tačka 1. ZKP, koja se zasniva na i pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne mogu biti razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, pa je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Najzad, kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede prava i slobode zajemčenog Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ta povreda mora biti utvrđena odlukom Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava i takva odluka, shodno odredbi člana 484. ZKP, mora biti dostavljena uz zahtev za zaštitu zakonitosti, a u konkretnom slučaju takva odluka nije dostavljena, pa zahtev za zaštitu zakonitosti u delu kojim se ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 32. Ustava Republike Srbije, shodno navedenoj odredbi člana 484. ZKP, nema propisani sadržaj.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP u odnosu na odbijajući deo, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. i 3. ZKP u vezi sa članom 485. stav 4. i članom 484. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen odnosno, jer nema propisani sadržaj.

Zapisničar - savetnik                                                                                                   Predsednik veća-sudija

Dragana Vuksanović,s.r.                                                                                               Dragiša Đorđević,s.r.