
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1834/2024
30.01.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela posebni slučajevi falsifikovanja isprave iz člana 356. stav 1. tačka 5) Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Potpare, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu Kt 2920/20 od 24.06.2024. godine i Prvog osnovnog suda u Beogradu Kppr 306/24 Kv 1363/24 od 07.08.2024. godine, u sednici veća održanoj 30.01.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Potpare, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu Kt 2920/20 od 24.06.2024. godine i Prvog osnovnog suda u Beogradu Kppr 306/24 Kv 1363/24 od 07.08.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu Kt 2920/20 od 24.06.2024. godine, stavom prvim, delimično je usvojen zahtev za naknadu troškova krivičnog postupka braniocu okrivljenog, advokatu Miroslavu Potpari, u iznosu od 57.750,00 dinara, a koji iznos se ima isplatiti na račun advokata. Stavom drugim istog rešenja, odbijen je kao neosnovan zahtev za naknadu troškova postupka, preko usvojenog, a do traženog iznosa od 91.125,00 dinara.
Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu Kppr 306/24 Kv 1363/24 od 07.08.2024. godine, stavom prvim, odbijena je žalba branioca okrivljenog AA, izjavljena protiv prvostepenog rešenja, kao neosnovana, dok je stavom drugim istog rešenja, odbijen kao neosnovan, zahtev branioca okrivljenog za naknadu troškova krivičnog postupka na ime sastava žalbe.
Branilac okrivljenog AA, advokat Miroslav Potpara podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev kao osnovan, da preinači pobijana rešenja u smislu navoda u zahtevu i dosudi braniocu okrivljenog ukupan iznos od 91.125,00 dinara, uvećan za iznos od 33.750,00 dinara na ime sastava žalbe na rešenje o troškovima i iznos od 54.000,00 dinara, na ime sastava zahteva za zaštitu zakonitosti, sve sa zakonskom zateznom kamatom.
Vrhovni sud je u sednici veća održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen. Odredbom člana 482 stav 1. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u tom zakoniku.
Odredbom člana 483. stav 1. ZKP propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Vrhovni javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti isključivo preko branioca.
Odredbom člana 71. tačka 5) ZKP propisano je da branilac ima pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni. To znači da su prava branioca ograničena pravima koja u postupku ima okrivljeni, iz čega sledi da je branilac ovlašćen da procesne radnje, dakle i podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti kao vanrednog pravnog leka, preduzima isključivo u korist okrivljenog, ukoliko je pravnosnažnom odlukom javnog tužioca ili suda učinjena povreda zakona navedena u članu 485. stav 4. ZKP na štetu okrivljenog.
U konkretnom slučaju, nakon odbačaja krivične prijave protiv okrivljenog AA, njegov branilac, advokat Miroslav Potpara, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je u pogledu sopstvenih troškova koje je imao kao branilac, odnosno isključivo u svoje ime i za svoj račun, a ne u interesu odbrane okrivljenog, na šta u smislu citiranih zakonskih odredbi nije ovlašćen, pa Vrhovni sud nalazi da je zahtev za zaštitu zakonitosti nedozvoljen.
Vrhovni sud ukazuje da je prema odredbi člana 265. stav 1. ZKP, shodno kojoj se odluka o troškovima krivičnog postupka donosi i kada je odbačena krivična prijava, jedini titular prava na naknadu troškova krivičnog postupka koje je okrivljeni imao u postupku, među kojima su i nužni izdaci i nagrada njegovog branioca, upravo okrivljeni, tako da se troškovi krivičnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade njegovog branioca iz budžetskih sredstava suda, dosuđuju isključivo okrivljenom na njegov zahtev, a ne njegovom braniocu kako je to u ovom krivičnom predmetu odlučeno pobijanim rešenjima.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 483. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković