Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 19/2014
16.01.2014. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Veska Krstajića, Biljane Sinanović i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog B.M., zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti podnetom od strane okrivljenog i njegovog branioca, adv. N.S., protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br. 95/10 od 24.06.2011. godine i Apelacionog suda u Nišu 10 Kž1 br. 3517/11 od 01.02.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 16.01.2014. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti podnet od strane okrivljenog B.M. i njegovog branioca, adv. N.S., protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br. 95/10 od 24.06.2011. godine i Apelacionog suda u Nišu 10 Kž1 br. 3517/11 od 01.02.2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju K br. 95/10 od 24.06.2011. godine, okrivljeni B.M., M.Ž. i M.D., oglašeni su krivim zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ RS za koje im je primenom odredbe člana 64. i 65. KZ izrečena uslovna osuda tako što im je prethodno, svakom posebno, utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest meseci i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti, ako osuđeni za vreme od dve godine ne učine novo krivično delo.
Istom presudom okrivljeni su svaki posebno obavezani na plaćanje sudskog paušala u iznosu od po 3.000,00 dinara, kao i na solidarno plaćanje troškova postupka u iznosu od 2.500,00 dinara, kao i troškova oštećenom Z.D. u iznosu od 68.441,00 dinar, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećeni Z.D. radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahteva upućen na parnicu.
Presudom Apelacionog suda u Nišu 10 Kž1 br. 3517/11 od 01.02.2013. godine, odbijena je kao neosnovana žalba Osnovnog javnog tužioca u Nišu, a presuda Osnovnog suda u Vranju K br. 95/10 od 24.06.2011. godine, potvrđena.
Okrivljeni B.M. i njegov branilac, adv. N.S. podneli su dana 10.06.2013. godine zahtev za zaštitu zakonitosti protiv prvnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br. 95/10 od 24.06.2011. godine i Apelacionog suda u Nišu 10 Kž1 br. 3517/11 od 01.02.2013. godine, zbog povrede zakona „iz člana 485. stav 1. tačka 1. stav 2. ZKP-a“ sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev usvoji, ukine obe nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili pak da ukine presudu Apelacionog suda u Nišu 10 Kž1 br. 3517/11 od 01.02.2013. godine i predmet vrati prvostepenom sudu radi uredne dostave prvostepene presude okrivljenom M.B., a radi korišćenja prava na ulaganje žalbe na istu.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 608. Zakonika o krivičnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 72/11 i 121/2012), propisano je da se Zakonik primenjuje od 01. oktobra 2013. godine, izuzev u postupcima za krivična dela organizovanog kriminala ili ratnih zločina koji se vode pred posebnim odeljenjem nadležnog suda, u kom slučaju se primenjuje od 15.01.2012. godine, dok je odredbom člana 607. istog Zakonika određeno da danom početka njegove primene prestaje da važi Zakonik o krivičnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 58/04 ....76/10).
Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, te odredbu člana 604. stav 1. sada važećeg Zakonika o krivičnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 72/11 i 121/12), kojom je propisano da će se zakonitost radnji preduzetih pre početka primene ovog Zakonika ocenjivati po odredbama ranije važećeg Zakonika o krivičnom postupku, to je Vrhovni kasacioni sud, ceneći i činjenicu da su okrivljeni B.M. i njegov branilac adv. N.S. zahtev za zaštitu zakonitosti podneli dana 10.06.2013. godine, dozvoljenost zahteva za zaštitu zakonitosti ocenio prema odredbama Zakonika o krivičnom postupku koji se primenjivao do 01.10.2013. godine.
Odredbom člana 419. tog Zakonika o krivičnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 58/04...76/10), propisano je da protiv pravnosnažnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravnosnažnim odlukama, nadležni tužilac može podići zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je povređen zakon. Odredbom člana 421. istog Zakonika, propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti podiže javni tužilac određen zakonom, dakle Republički javni tužilac, shodno odredbi člana 29. stav 1. i stav 2. tačka 1. Zakona o javnom tužilaštvu.
Dakle, iz citiranih zakonskih odredaba jasno proizilazi da je ovlašćenje za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti do 01.10.2013. godine pripadalo isključivo javnom tužiocu kao državnom organu, dok ovo ovlašćenje drugi procesni subjekti nisu imali (osim u posebnim postupcima za koje je posebnim zakonom određeno da postupa Javno tužilaštvo posebne nadležnosti), već su jedino imali mogućnost da nadležnom javnom tužiocu podnesu inicijativu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, na osnovu koje je nadležni javni tužilac odlučivao da li ima mesta podizanju zahteva za zaštitu zakonitosti ili ne.
Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da su okrivljeni M.B. i njegov branilac, adv. N.S. zahtev za zaštitu zakonitosti podneli dana 10.06.2013. godine, dakle kada po tada važećem zakonu, nisu imali ovlašćenje za podizanje zahteva, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je zahtev okrivljenog i njegovog branioca nedozvoljen, obzirom da je podnet od strane neovlašćenih lica.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbi člana 419. i 421. ZKP („Sl. glasnik RS“, broj 58/04...76/10), u vezi sa članom 604. stav 1. ZKP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11 i 121/12), doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Zorica Stojković, s.r. Nevenka Važić, s.r.