Kzz 198/2024 2.1.15.1; 2.4.1.22.1.2.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 198/2024
12.03.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Svetlane Tomić Jokić i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Bojana Radovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 32.K. br. 1217/2022 od 13.12.2022. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1. br. 217/23 od 18.09.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 12.03.2024. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Bojana Radovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 32.K. br. 1217/2022 od 13.12.2022. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1. br. 217/23 od 18.09.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu 32.K. br. 1217/2022 od 13.12.2022. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. u vezi stava 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 150.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učini, novčana kazna će biti zamenjena kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne, sud odrediti jedan dan kazne zatvora. Odlučeno je o imovinskopravnom zahtevu privatnog tužioca - oštećenog i troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Beogradu Kž1. br. 217/23 od 18.09.2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 32.K. br. 1217/2022 od 13.12.2022. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Bojan Radović, zbog povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti kao osnovan i pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe da je izvršio krivično delo uvreda iz stava 170. stav 2. u vezi stava 1. KZ i obavezati privatnog tužioca da, shodno članu 265. stav 3. ZKP, naknadi troškove krivičnog postpuka o čijoj će visini prvostepeni sud odlučiti posebnim rešenjem.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu i na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer izreka pravnosnažne presude ne sadrži sve bitne elemente krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, zbog koga je okrivljeni i oglašen krivim. U vezi sa iznetim, branilac navodi da je u izreci prvostepene presude samo opisan događaj uz navođenje subjektivnih elemenata bića krivičnog dela bez preciziranog objektivnog obaveznog elementa, odnosno radnje da je okrivljeni uvredio privatnog tužioca. Navedenu povredu zakona branilac dodatno obrazlaže i navodima da je okrivljeni kritičnom prilikom inkriminisane reči izgovorio kao reakciju i kritiku na nastup privatnog tužioca, te da su reči koje je okrivljeni uputio očigledno iznete i kao kritika u vršenju novinarskog poziva, a ne da je okrivljeni iste izgovorio u nameri omalovažavanja privatnog tužioca, a što ukazuje da ima mesta primeni člana 170. stav 4. KZ, jer je izjava okrivljenog u emisiji „... jutro“ na televiziji „BB“ upravo data i u vršenju novinarskog poziva i radi zaštite opravdanih interesa, a ne „bez razloga i povoda“ i „u nameri da uvredi, omalovaži i ponizi“ privatnog tužioca.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.

Na navedenu povredu zakona, odbrana okrivljenog ukazivala je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome, u obrazloženju na strani tri, stav tri dao jasne razloge, koje Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge i upućuje.

Ujedno, Vrhovni sud ukazuje i da su u činjeničnom opisu radnje izvršenja okrivljenog datom u izreci prvostepene presude, naznačene sve činjenice i okolnosti, koje čine zakonska obeležja krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje je okrivljeni oglašen krivim pravnosnažnom presudom i to kako objektivne u odnosu na radnju izvršenja koja se u konkretnom slučaju sastoji u uvredi oštećenog – privatnog tužioca, u vreme i mestu bliže opredeljenom u izreci presude, na taj način što je izjavio uvredljive reči: „stoka, kreten, imbecil, idiot“ „kreten jedan, bolesnik jedan, on je za psihijatriju“, „taj ludak“, a koje reči objektivno posmatrano predstavljaju uvredu, odnosno izjave omalovažavanja privatnog tužioca i nepoštovanje njegovog dostojanstva, koje su kod privatnog tužioca izazvale osećaj uvređenosti, tako i subjektivne koje se tiču uračunljivosti i umišljaja okrivljenog upravljenog na izvršenje krivičnog dela u pitanju.

Takođe, Vrhovni sud ukazuje, a nasuprot navodima zahteva, da namera omalovažavanja nije zakonsko obeležje krivičnog dela uvreda, već je stavom 4. člana 170. KZ, predviđen osnov isključenja postojanja krivičnog dela u situaciji kada je uvredljiva izjava data, između ostalog, u vršenju političke delatnosti, pod uslovom da se iz načina izražavanja ili drugih okolnosti vidi da to nije učinjeno u nameri omalovažavanja, što nižestepeni sudovi, u konkretnom slučaju, nisu našli.

Iz iznetih razloga, neosnovno se u zahtvu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Predsednik veća-sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić