![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 205/2014
18.03.2014. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Gorana Čavline, Maje Kovačević-Tomić, Radmile Dragičević- Dičić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog N.Z., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz broj 137/14 od 05.03.2014. godine, podnetom protiv pravnosnažnog rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 broj 3019/10 od 18.05.2011. godine, u sednici veća održanoj u smislu člana 490. ZKP-a, dana 18.03.2014. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
USVAJA SE, zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz broj 137/14 od 05.03.2014. godine, kao osnovan, pa se UKIDA pravnosnažno rešenje Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 broj 3019/10 od 18.05.2011. godine i predmet vraća Apelacionom sudu u Novom Sadu na ponovno odlučivanje o izjavljenoj žalbi.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Okružnog suda u Subotici K. broj 101/05 od 07.06.2006. godine okrivljeni N.Z., oglašen je krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i za krivično delo omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. stav 2. u vezi stava 1. KZ-a, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam meseci. Na osnovu člana 246. stav 7. KZ-a od okrivljenog su oduzeti predmeti taksativno naznačeni u izreci te presude. Na osnovu člana 79, 80. i člana 83. KZ-a okrivljenom je izrečena mera bezbednosti obaveznog lečenja narkomana koja će se izvršiti u zavodu za izvršenje kazne ili u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi i trajati dok postoji potreba za lečenjem ali ne duže od tri godine, s`tim što će se vreme provedeno u ustanovi za lečenje uračunati u kaznu zatvora. Na osnovu člana 196. stav 1. u vezi člana 193. stav 2. tačka od 1. do 6. i 9. ZKP-a okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 27.620,00 dinara i paušalni iznos od 4.000,00 dinara, u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Rešenjem Vrhovnog suda Srbije KžI 2250/06 od 06.02.2007. godine uvaženjem žalbe branioca okrivljenog i po službenoj dužnosti ukinuta je prvostepena presuda i spisi predmeta vraćeni prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku Okružni sud u Subotici doneo je presudu K. 48/07 od 30.06.2009. godine kojom je okrivljenog N.Z. oglasio krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ-a i za isto mu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest meseci i za krivično delo omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. stav 2. u vezi stava 1. KZ-a za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest meseci i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam meseci. Na osnovu člana 196. stav 4. u vezi člana 193. stav 2. tačka 1. do 6. i 9. ZKP-a, okrivljeni je oslobođen od dužnosti da naknadi u celini troškove krivičnog postupka.
Apelacioni sud u Novom Sadu je rešenjem Kž1 3019/10 od 18.05.2011. godine uvaženjem žalbe branioca okrivljenog ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Republički javni tužilac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz broj 137/14 od 05.03.2014. godine, protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 broj 3019/10 od 18.05.2011. godine, zbog povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 385. stav 2. ZKP-a („Službeni list SRJ“, broj 70/01, 68/02, „Službeni glasnik RS“, broj 58/04 ... 76/10) sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine navedeno rešenje Apelacionog suda u Novom Sadu a spise predmeta vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o izjavljenoj žalbi u smislu člana 385. stav 2. ZKP-a.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca braniocu okrivljenog, advokatu K.I., nakon čega je održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP-a, o kojoj nije obavestio javnog tužioca i branioca okrivljenog u smislu člana 488. stav 2. ZKP-a, smatrajući da njihovo prisustvo ne bi bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća je razmotrio spise predmeta, sa odlukama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je uz primenu člana 604. ZKP-a („Službeni glasnik RS“, broj 72 od 28.09.2011. godine), ocenio navode u zahtevu i našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
Imajući u vidu da je pobijano rešenje doneto pre 01.10.2013. godine, dakle, pre početka primene novog ZKP-a („Službeni glasnik RS“, broj 72 od 28.09.2011. godine), Vrhovni kasacioni sud je u smislu člana 604. stav 1. ZKP-a ispitao postojanje istaknute povrede odredbe krivičnog postupka iz člana 385. stav 2. ZKP-a, nalazeći da su izneti navodi Republičkog javnog tužioca osnovani.
Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje da je rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 broj 3019/10 od 18.05.2011. godine na štetu okrivljenog povređena odredba člana 385. stav 2. ZKP-a.
Naime, odredbom člana 385. stav 2. ZKP-a propisano je da će drugostepeni sud, ukoliko je u istom predmetu već jedanput ukinuta prvostepena presuda, u sednici veća ili nakon održanog pretresa doneti odluku, pri čemu ne može ukinuti pobijanu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Navedena odredba propisuje procesnu zabranu dvostrukog ukidanja presude i vraćanje prvostepenom sudu, a samim tim i ograničenje u postupanju drugostepenog suda, pa je u konkretnoj procesnoj situaciji drugostepeni sud bio dužan da u smislu tada važećih odredaba člana 377. stav 1. do 5. ZKP-a, a zatim i odredaba člana 378. i 379. ZKP-a održi pretres ili da u sednici veća donese meritornu odluku povodom izjavljene žalbe. Pri tome se prilikom primene navedene odredbe uzima u obzir i ukidanje presude do koga je došlo i pre stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama ZKP-a („Službeni glasnik RS“, broj 72/09).
Kako drugostepeni sud nije odlučio o izjavljenoj žalbi u skladu sa navedenim propisanim odredbama već je prvostepenu presudu ukinuo, to je pobijanim rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 broj 3019/10 od 18.05.2011. godine povređen zakon - odredba člana 385. stav 2. ZKP-a na štetu okrivljenog, jer on ima pravo na suđenje u razumnom roku kao i da odluku donese zakonom određeni sud, a to je u ovom slučaju Apelacioni sud u Novom Sadu.
Zbog učinjene povrede zakona, bilo je nužno ukinuti pravnosnažno rešenje protiv koga je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je Vrhovni kasacioni sud, usvojio podneti zahtev, ukinuo pravnosnažno rešenje Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 broj 3019/10 od 18.05.2011. godine i spise predmeta vratio Apelacionom sudu u Novom Sadu na ponovno odlučivanje o izjavljenoj žalbi protiv prvostepene presude.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i člana 492. stav 1. tačka 1. ZKP-a, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Vesna Veselinović, s.r. Bata Cvetković, s.r.