![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 21/2014
21.01.2014. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Nate Mesarović, Gorana Čavline i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.N., zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 2 u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.N., advokata D.A iz V., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br. 117/12 od 31.01.2013. godine i Apelacionog suda u Nišu 4Kž1 br.2095/13 od 17.10.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 21.01.2014. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.N., advokata D.A., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br. 117/12 od 31.01.2013. godine i Apelacionog suda u Nišu 4Kž1 br.2095/13 od 17.10.2013. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 438. stav 1. tačka 4. Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju K br. 117/12 od 31.01.2013. godine, izrekom pod I, okrivljeni D.N. oglašen je krivim za krivično delo uvreda iz člana 170. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika (KZ) i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 (tridesethiljada) dinara, koju je dužan da plati u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude, a koja će se u slučaju nenaplativosti zameniti kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, te je okrivljeni obavezan na plaćanje sudu paušala u iznosu od 2.000,00 dinara i privatnoj tužilji G.A. iz V. nužnih izdataka u iznosu od 70.500,00 dinara, sve u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je privatna tužilja za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva upućena na parnicu. Istom presudom, izrekom pod II, prema okrivljenom D.N. obustavljen je postupak za krivično delo kleveta iz člana 171. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ po privatnoj tužbi privatne tužilje G.A., a privatna tužilja je za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva upućena na parnicu.
Apelacioni sud u Nišu, presudom 4Kž1 br. 2095/13 od 17.10.2013. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu okrivljenog D.N. i potvrdio presudu Osnovnog suda u Vranju K br. 117/12 od 31.01.2013. godine.
Branilac okrivljenog D.N., advokat D.A., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 4. ZKP i člana 439. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine u celosti presude Osnovnog suda u Vranju K br. 117/12 od 31.01.2013. godine i Apelacionog suda u Nišu 4Kž1 br.2095/13 od 17.10.2013. godine, i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili da preinači prvostepenu i drugostepenu presudu tako što će „osloboditi od krivice“ okr. D. za delo koje mu se stavlja na teret i priznati mu troškove postupka.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11, 101/11, 121/12, 32/13 i 45/13) (u daljem tekstu: ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke ( član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. D.N., advokata D.A, je neosnovan.
Neosnovano branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je prvostepena presuda donesena uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4. ZKP, zbog učešća u donošenju presude sudije LJ.V. koja se morala izuzeti i čije izuzeće je okrivljeni tokom prvostepenog postupka blagovremeno tražio, jer je ona član ... stranke i bila je na listi odbornika te stranke, dok je okrivljeni visoki funkcioner ... stranke, a pomenuta sudija je bila razrešena sudijske funkcije i nakon političkih promena vraćena da obavlja sudijsku funkciju.
Nasuprot navodima u zahtevu za zaštitu zakonitosti, izuzeće postupajućeg sudije prvostepenog suda LJ.V., okrivljeni nije tražio tokom prvostepenog postupka već u žalbi koju je izjavio protiv prvostepene presude i koja se, u pogledu okolnosti koje su istaknute kao razlog za njeno izuzeće i u pogledu navoda o učinjenoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka zbog učešća na glavnom pretresu i u donošenju prvostepene presude pomenute sudije koja se morala izuzeti, u svemu ponavlja u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.
Povodom izloženih navoda žalbe okrivljenog, drugostepeni sud je, u skladu sa odredbom člana 604. stav 1. ZKP, koji Zakonik se primenjuje od 01.10.2013. godine, dakle i u vreme odlučivanja o žalbi, zakonitost prvostepene presude i postupka koji je prethodio donošenju iste cenio po odredbama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“ 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08, 72/09 i 76/10) (u daljem tekstu: ranije važeći ZKP), koji je bio na snazi u vreme održavanja glavnog pretresa i donošenja prvostepene presude u ovoj krivičnoj stvari.
Pri tom, drugostepeni sud je, i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno našao da prvostepena presuda nije donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 368. stav 1. tačka 2. ranije važećeg ZKP istaknutu u žalbi okrivljenog (član 438. stav 1. tačka 4. sada važećeg ZKP), koja postoji ako je na glavnom pretresu sudelovao sudija koji se morao izuzeti zbog postojanja razloga za izuzeće predviđenih u članu 40. tačka 1. do 5. ranije važećeg ZKP. Međutim, okolnosti koje su kao razlog za izuzeće postupajućeg sudije prvostepenog suda navedene u žalbi okrivljenog (i ponovljene u zahtevu za zaštitu zakonitosti), nisu osnov obaveznog izuzeća (isključenja) sudije u smislu citiranih zakonskih odredaba, već su okolnosti koje ima u vidu odredba člana 40. tačka 6. ranije važećeg ZKP (koje izazivaju sumnju u nepristrasnost sudije), a na koju zakonsku odredbu se poziva i okrivljeni u žalbi i koja povreda može imati značaj samo relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 368. stav 2. ZKP. Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, pravilna je ocena drugostepenog suda da u konkretnom slučaju ne postoji ni ta povreda postupka (označena u drugostepenoj presudi po članu 438. stav 2. tačka 3. ZKP), a u vezi sa članom 40. tačka 6. i članom 41. ranije važećeg ZKP, imajući u vidu da zahtev okrivljenog za izuzeće sudije LJ.V. nije podnet u zakonom predviđenom roku (član 42. stav 2. ranije važećeg ZKP), odnosno nije uopšte podnet tokom prvostepenog postupka i da se u žalbi okrivljenog i ne iznosi tvrdnja da je okrivljeni za razloge izuzeća pomenute sudije saznao kasnije niti nude dokazi u tom smislu, kao ni o okolnostima koje su istaknute kao razlozi izuzeća, pa je gola tvrdnja o postojanju i uticaju istih na nepristrasnost sudije, izneta u žalbi, pravilno od strane drugostepenog suda ocenjena kao neosnovana.
Sledstveno rečenom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da pobijanim pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 4. ZKP, istaknuta u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.
Kao osnov podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog u uvodu zahteva opredeljuje povredu zakona iz člana 439. stav 1. tačka 1. ZKP, zbog pogrešne primene zakona na pravilno utvrđeno činjenično stanje, ali se navodima u obrazloženju zahteva, koji se odnose na ovu povredu zakona, u suštini ukazuje na druge nedostatke pobijane pravnosnažne presude. Konkretno, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu namere okrivljenog da uvredi oštećenu kao obeležja krivičnog dela koje mu je stavljeno na teret, a što je po navodima zahteva posledica pogrešne ocene suda odbrane okrivljenog i iskaza svedoka D.D. i privatne tužilje-oštećene G.A., kao i na nepotpuno utvrđene činjenice (razloge odlaganja glavnog pretresa) koje su od značaja za odluku o troškovima postupka.
Prednjim navodima zahteva ukazuje se na razloge koji odredbom člana 485. stav 4. ZKP nisu predviđeni kao dozvoljen zakonski osnov za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog, odnosno njegovog branioca, pa je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u tom delu nedozvoljen.
U uvodu zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, ne označava se kao osnov podnošenja istog povreda zakona u vezi sa odlukom o troškovima postupka u odnosu na krivično delo iz člana 171. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ za koje je postupak obustavljen, a takva povreda ni u obrazloženju zahteva nije konkretno opredeljena, shodno zahtevu iz člana 484. ZKP u vezi sa članom 485. stav 1. i 4. ZKP, pa zahtev u ovom delu nema propisan sadržaj.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, na osnovu člana 490. i 491. stav 1. ZKP u odnosu na odbijajući deo, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. i 3. ZKP u vezi sa članom 485. stav 4. i članom 484. ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, odnosno jer nema propisan sadržaj.
Zapisničar Predsednik veća-sudija
Nataša Banjac,s.r. Janko Lazarević,s.r.