Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 220/2022
19.04.2022. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Milene Rašić i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Gorana Stošića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K.br. 115/20 od 23.11.2020. godine i Višeg suda u Vranju 4 Kž1. br. 59/21 od 28.09.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 19.04.2022. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Gorana Stošića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K.br. 115/20 od 23.11.2020. godine i Višeg suda u Vranju 4 Kž1. br. 59/21 od 28.09.2021. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev branioca okrivljenog, u preostalom delu, ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu K.br. 115/20 od 23.11.2020. godine, u stavu prvom, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko ne plati navedenu kaznu u određenom roku, ista će se zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne sud odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od 6 meseci. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećenog, a kako je to bliže opredeljeno u stavu prvom izreke presude.
Presudom Višeg suda u Vranju 4 Kž1. br. 59/21 od 28.09.2021. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branioca – punomoćnika okrivljenog – privatnog tužioca AA, branioca – punomoćnika okrivljenog – protivtužioca BB i punomoćnika – branioca privatnog tužioca – okrivljenog VV, i presuda Osnovnog suda u Bujanovcu K.br. 115/20 od 23.11.2020. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Goran Stošić, zbog povrede zakona, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu i na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti numeriše bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, koju obrazlaže navodima da je dana 15.10.2020. godine od strane punomoćnika privatnog tužioca izvršeno preciziranje privatne tužbe od 10.08.2018. godine i to nakon ukidanja prve prvostepene presude rešenjem Višeg suda u Vranju Kž br. 75/20 od 14.04.2020. godine i vraćnja na ponovni postupak, a da prvostepeni sud, nije izveo ni jedan novi dokaz u pogledu novih činjenica koje bi eventualno ukazivale na drugačije činjenično stanje od onoga koje je utvrđeno prvostepenom presudom, pa je, po stavu odbrane, donošenjem presude, koja se zahtevom pobija, sud prekoračio optužbu na štetu okrivljenog AA. Činjenični opis u izreci prvostepe presude nije ostao u granicama onih činjenica i okolnosti na kojima se optužba zasniva, a na šta jasno ukazuje činjenica da je sud najpre oslobodio okrivljenog AA da je izvršio krivično delo laka telesna povreda, a nakon izmene odnosno preciziranja optužnog akta, ali bez izvođenja novog dokaza koji bi ukazivao na drugačije činjenično stanje okrivljenog AA oglasio krivim. Na opisani način, po stavu odbrane, učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.
Odredbom člana 420. stav 1. ZKP je propisano da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizilazi da između optužbe i presude mora postojati identitet i podudarnost u pogledu subjektivne i objektivne istovetnosti dela.
Prekoračenje optužbe na štetu okrivljenog podrazumeva izmenu činjeničnog opisa dela, koji je dat u optužnom aktu dodavanjem nove radnje izvršenja, odnosno veće kriminalne volje okrivljenog, na koji način se pogoršava njegov položaj u pogledu pravne ocene dela ili krivične sankcije.
U konkretnom slučaju, pravnosnažna presuda se odnosi na isto lice - okrivljenog AA i na isto krivično delo - laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ.
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, pobijanim pravnosnažnim presudama nije prekoračena optužba, odnosno nije povređen objektivni, ni subjektivni identitet optužbe i presude. Ovo imajući u vidu da su u odnosu na okrivljenog bitna obeležja bića krivičnog dela identična i u dispozitivu optužnog akta i u izreci presude, odnosno da postoji istovetnost činjeničnog opisa radnje izvršenja predmetnog krivičnog dela iz izreke presude sa činjeničnim opisom radnje dela datog u preciziranoj privatnoj tužbi od 15.10.2020. godine, na koju procesnu radnju – izmenu optužnog akta je privatni tužilac i ovlašćen u toku postupka. Naime, iz spisa predmeta proizilazi da su presudom Osnovnog suda u Bujanovcu K br. 243/18 od 29.11.2019. godine u stavu prvom izreke, okrivljeni AA i okrivljeni BB oslobođeni od optužbe da su izvršili krivična dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, (pored ostalog), a koja presuda je rešenjem Višeg suda u Vranju 3 Kž1 br. 75/20 od 14.04.2020. godine ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje Osnovnom sudu u Bujanovcu i to usvajanjem žalbe punomoćnika – branioca privatnog tužioca – okrivljenog VV. U ponovnom postupku došlo je do preciziranja privatne tužbe dana 15.10.2020. godine na glavnom pretresu.
Dakle, kako je činjenični opis u izreci prvostepene presude identičan kao i činjenični opis dat u preciziranoj privatnoj tužbi od 15.10.2020. godine, to su u konkretnom slučaju neosnovani navodi branioca okrivljenog, kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.
U preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.
Naime, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti numeriše i obrazlaže i povredu zakona iz člana 440. ZKP, te pored ostalog iznosi sopstvenu ocenu iskaza svedoka, sopstveno viđenje predmetnog događaja i svoje činjenične zaključke drugačije od onih utvrđenih pobijanim presudama.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno povrede zakona iz člana 440. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Bata Cvetković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić