
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 229/2025
27.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Aleksandra Stepanovića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarom, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 1. u vezi člana 289. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Filipa Domazeta, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aleksincu K 102/21 od 24.03.2023. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 739/23 od 30.10.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 27.02.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Filipa Domazeta, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aleksincu K 102/21 od 24.03.2023. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 739/23 od 30.10.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aleksincu K 102/21 od 24.03.2023. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 1. u vezi člana 289. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja će se izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, koje ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, a ako okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne izdrži u zavodu za izvršenje kazne.
Istom presudom, na osnovu člana 297. stav 5. u vezi člana 86. KZ, okrivljenom AA izrečena je mera bezbednosti zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jedne godine računajući od pravnosnažnosti presude.
Okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 10.000,00 dinara u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude, i da naknadi troškove krivičnog postupka o čijoj visini će sud odlučiti posebnim rešenjem.
Oštećena BB je upućena da imovinskopravni zahtev ostvari u parničnom postupku.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 739/23 od 30.10.2024. godine odbijene su kao neosnovane žalba javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Aleksincu i branioca okrivljenog AA, a presuda Osnovnog suda u Aleksincu K 102/21 od 24.03.2023. godine potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Filip Domazet, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i preinači pobijane presude tako što će okrivljenog odloboditi od optužbe ili ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Filipa Domazeta, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Branilac okrivljenog AA, advokat Filip Domaet, zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP ističući da se pobijane presude zasnivaju na dokazima na kojima se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati i to na zapisniku o uviđaju saobraćajne nezgode i nalazu i mišljenju sudskog veštaka saobraćajne struke dr Nenada Miladinovića. Nazakonitost ovih dokaza, prema mišljenju branioca, proizilazi iz neadekvatno obavljenog uviđaja, koji je samostalno obavio policijski službenik VV i tom prilikom propustio da utvrdi materijalne tragove predmetne saobraćajne nezgode u vidu otpalih delova vozila, a pogrešno fiksirao zatečene tragove i usled toga, posledično, pogrešno utvrdio mesto kontakta, pri čemu nije propisno obeležio tragove kočenja i nije izvršio fizičko merenje pronađenih tragova, kako bi isti mogli biti upoređeni sa pneumaticima vozila okrivljenog. Samim tim, svi materijalni dokazi, na kojima je potom sudski veštak saobraćajne struke zasnovao svoj nalaz i mišljenje, pogrešno su utvrđeni i prihvaćeni od strane suda kao odlučujuće činjenice, a da pritom, iste nisu proverene trasološkim veštačenjem koje je odbrana predložila zbog čega je, prema mišljenju branioca, pobijanim presudama učinjena i povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer ne bi postojalo krivično delo da je sud zaključio da do saobraćajne nezgode nije došlo na obeleženom pešačkom prelazu.
Prema nalaženju Vrhovnog suda, iz izloženih navoda, proizilazi da branilac okrivljenog u zahtevu samo formalno označava bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom preko branioca, s obzirom na to da osporavajući validnost dokaza o kojima je reč za utvrđivanje odlučnih činjenica, suštinski ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Kako povreda zakona iz člana 440. ZKP ne predstavlja zakonski razlog propisan odredbom člana 485. stav 4. ZKP, zbog kog okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Filipa Domazeta, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Sanja Živanović, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković