Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 230/2022
29.03.2022. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Dubravke Damjanović i Milene Rašić, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, advokata Ermedina Ćućevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K 19/19 od 05.04.2021. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 401/21 od 11.10.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 29.03.2022. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K 19/19 od 05.04.2021. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 401/21 od 11.10.2021. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene ODBACUJE.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Obrenovcu K 19/19 od 05.04.2021. godine, ispravljene rešenjem Osnovnog suda u Obrenovcu K 19/19 od 11.05.2021. godine, okrivljena AA, oglašena je krivom zbog dva krivična dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ i osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara, koju je dužna da plati u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, te je određeno da će sud, ako okrivljena ne plati novčanu kaznu u određenom roku, istu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Istom presudom, odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećenih, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Beogradu Kž1 401/21 od 11.10.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba okrivljene, a prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene AA, advokat Ermedin Ćućević, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) i 10) i člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe da je izvršio predmetna krivična dela.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Branilac okrivljene AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je prvostepeni sud prekoračio optužbu na štetu okrivljene, tako što je izmenio činjenični opis dela koji je dat u privatnim tužbama dodavanjem mesta izvršenja krivičnog dela i mesta nastupanja posledice krivičnog dela, iako to nije navedeno u privatnim tužbama, a za koji činjenični opis je prvostepeni sud morao biti vezan, čime je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka.
Iznete navode zahteva branioca okrivljenog, kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.
Naime, bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, postoji samo ukoliko je pravnosnažnom presudom optužba prekoračena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZKP, propisano je da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe, sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici.
Dakle, između optužnog akta i presude mora postojati subjektivni i objektivni identitet dela. Pri tome, sud je ovlašćen da, u skladu sa rezultatima dokaznog postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem, izvrši izmene činjeničnog opisa dela u odnosu na elemente kao što su vreme, mesto ili sredstvo izvršenja krivičnog dela, s obzirom da su ovo činjenice koje služe za bliže određivanje dela. Stoga se optužba ne smatra prekoračenom, ukoliko sud u presudi navede tačno mesto izvršenja dela ne izlazeći u bitnom iz činjeničnog osnova optužbe.
Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je prvostepeni sud u pobijanoj presudi, ne menjajući subjektivni i objektivni identitet optužbe, samo naveo mesto izvršenja krivičnog dela – u ..., koje nije zakonsko obeležje krivičnog dela, zbog čega su u tom smislu dozvoljene izmene činjeničnog opisa dela, to po oceni ovoga suda, pravnosnažnom presudom nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, odnosno nije prekoračen objektivni identitet optužbe, kako se to neosnovano ističe u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene.
Pored navedenog, branilac okrivljene u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe i to da u izreci prvostepene presude nisu navedeni adresa i naziv fejsbuk stranice sa koje je okrivljena uvredila privatne tužilje, već je samo rečeno da su uvrede upućene na fejsbuku što je uopšteni pojam za društvenu mrežu, zbog čega je izreka presude nerazumljiva, što predstavlja povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP.
Prema navodima zahteva, tokom postupka nije dokazano vreme izvršenja krivičnog dela, niti sadržaj uvreda koje je okrivljena uputila privatnim tužiljama, jer se nijedan od svedoka ispitanih u toku postupka uključujući i privatne tužilje o tim činjenicama nije detaljno izjasnio, ističući da su svi svedoci (BB, VV, GG i DD), bili pristrasni i da svojim svedočenjima, koja su bila neodređena, pokušali da po svaku cenu osude okrivljenu, koje okolnosti je sud morao imati u vidu prilikom ocene njihovih iskaza, kojim navodima branilac ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno na povredu zakona iz člana 440. ZKP. Iskazi ispitanih svedoka, prema mišljenju branioca, ne mogu predstavljati logičnu celinu tako da je osporena presuda zahvaćena i povredom zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljene u zahtevu navodi da se pravnosnažna presuda zasniva na nezakonitim dokazima – skrinšotovima fejsbuk prepiske koji su dostavljeni sudu od strane punomoćnika privatnih tužilja, s obzirom na to da sud nema stručno znanje u pogledu proveravanja verodostojnosti navedenih dokaza, već je njihovu proveru trebalo da poveri veštaku odgovarajuće struke, kojim navodima branilac okrivljene osporava dokaznu vrednost navedenih dokaza i time ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno na povredu zakona iz člana 440. ZKP. Prvostepeni sud prema navodima zahteva, nije cenio izvedene dokaze pojedinačno i o njihovoj međusobnoj povezanosti, pa je prilikom donošenja pobijane presude postupio suprotno odredbama člana 16. i člana 419. ZKP.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac, nadalje, ističe da je odluka o krivičnoj sankciji nezakonita i previsoko odmerena, te da sud prilikom odlučivanja o krivičnoj sankciji nije uzeo u obzir kao olakšavajuće okolnosti da je okrivljena lošeg imovnog stanja, da ranije nije osuđivana i da je pokušala da se izvini privatnim tužiljama kojim navodima branilac ukazuje da sud nije pravilno odmerio kaznu, s obzirom na činjenice koje utiču da kazna bude veća ili manja, i time pravnosnažnu presudu osporava zbog povrede zakona iz člana 441. stav 1. ZKP.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11), člana 438. stav 2. tačka 2), člana 440, člana 441. stav 1., člana 16. i člana 419. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljene AA u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.
Branilac okrivljene kao razloge podnošenja zahteva ističe povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) i tačka 10) ZKP, ali istaknute povrede zakona ne obrazlaže.
Odredbom člana 484. ZKP, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje.
Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona, podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj odredbi zakona se radi, već ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
Kako Vrhovni kasacioni sud pravnosnažnu odluku, odnosno postupak koji je prethodio njenom donošenju ispituje samo u okviru razloga, dela i pravca pobijanja, koji su istaknuti u zahtevu u smislu člana 489. stav 1. ZKP i nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ispituje u čemu se konkretno ogleda povreda zakona na koju se zahtevom ukazuje, to je ocenjeno da je zahtev branioca okrivljene AA u ovom delu nema propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) i tačka 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik, Predsednik veća - sudija
Vesna Veselinović,s.r. Bata Cvetković,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić