Kzz 242/2025 čl. 438 st.2 tač.1; 2.4.1.7.2.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 242/2025
27.02.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Aleksandra Stepanovića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarom, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog protivpravnog dela u zakonu određenog kao krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. u vezi člana 61. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Aleksandra Kvasteka, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Drugog osnovnog suda u Beogradu K 281/24 od 18.11.2024. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 1037/24 od 27.12.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 27.02.2025. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Aleksandra Kvasteka, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Drugog osnovnog suda u Beogradu K 281/24 od 18.11.2024. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 1037/24 od 27.12.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Drugog osnovnog suda u Beogradu K 281/24 od 18.11.2024. godine prema okrivljenom AA, zbog protivpravnog dela u zakonu određenog kao krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. KZ u vezi člana 61. KZ, izrečena je mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja na slobodi koja će se sprovesti u Klinici za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“ i trajaće dok postoji potreba za lečenjem, ali ne duže od tri godine. Istim rešenjem, određeno je da se izrečena mera može povremeno sprovoditi u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, ako je to potrebno radi uspešnijeg lečenja, s tim da povremeno lečenje ne može neprekidno trajati duže od 15 dana niti ukupno duže od dva meseca, kao i da ako se okrivljeni ne podvrgne lečenju na slobodi ili ga samovoljo napusti ili i pored lečenja nastupi opasnost da ponovo učini protivpravno delo predviđeno u zakonu kao krivično delo, tako da je potrebno njegovo lečenje i čuvanje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, sud može izreći obavezno psihijatrijsko lečenje i čuvanje u takvoj ustanovi. Okrivljeni je oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka i određeno je da troškovi oštećenog padaju na teret budžetskih sredstava. Oštećeni BB je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak.

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Kž1 1037/24 od 27.12.2024. godine delimičnim usvajanjem žalbe žalbe branioca okrivljenog AA, advokata Aleksandra Kvasteka, preinačeno je rešenje Drugog osnovnog suda u Beogradu K 281/24 od 18.11.2024. godine, u delu odluke o troškovima krivičnog postupka, tako što je određeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana, a rešenje Drugog osnovnog suda u Beogradu K 281/24 od 18.11.2024. godine u nepreinačenom delu potvrđeno.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Aleksandar Kvastek, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 3) ZKP i povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, preinači u celini pobijana rešenja tako što će okrivljenog „osloboditi od optužbe“ ili ukine u celine pobijana rešenja i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog dostavio Vrhovnom javnom tužilaštvu, u skladu sa članom 488. stav 1. KZ i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužilaštva i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA, advokat Aleksandar Kvastek, u podnetom zahtevu ističe da su zapisnici o ispitivanju svedoka VV i GG sačinjeni od strane javnog tužioca dana 19.10.2020. godine, nezakoniti dokazi jer javni tužilac nije uputio poziv okrivljenom i njegovom braniocu da prisustvuju ispitivanju svedoka, niti je pribavio odobrenje sudije za prethodni postupak za preduzimanje ove dokazne radnje, u smislu 300. stav 1. i 6. ZKP. Navedeni nedostatak, prema navodima zahteva, prvostepeni sud nije otklonio budući da je u postupku za izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja, u kom je obavezna odbrana, na glavnom pretresu održanom 02.10.2024. godine, doneo odluku da se ovi svedoci ispitaju van glavnog pretresa, iako nisu bili ispunjeni uslovi iz člana 357. stav 1. ZKP, a potom je na glavnom pretresu od 15.11.2024. godine pročitao njihove iskaze iako branioca nije upoznao sa njihovom sadržinom u smislu člana 406. stav 1. tačka 3) ZKP što je bio dužan da učini jer su ovi svedoci ispitani van glavnog pretresa, u smislu člana 404. ZKP.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Isti navodi o bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, istaknuti u žalbi branioca okrivljenog AA, advokata Aleksnadra Kvasteka, bili su predmet razmatranja Višeg suda u Beogradu koji je u ovom krivičnom postupku odlučivao o žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja Drugog osnovnog suda u Beogradu K 281/24 od 18.11.2024. godine. Viši sud u Beogradu, kao drugostepeni, je ove navode ocenio neosnovanim obzirom da je utvrdio relativno bitnu povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i o tome na strani 5. u stavu prvom obrazloženja svog rešenja izneo razloge, koje Vrhovni sud prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na ove razloge i upućuje.

Nezakonit dokaz, u smislu bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, prema navodima zahteva, posredno predstavlja i odbrana okrivljenog sa zapisnika o saslušanju osumnjičenog sačinjenog pred javnim tužiocem 16.08.2019. godine i zapisnika o glavnom pretresu od 21.02.2023. godine, budući da je sud okrivljenom predočavao dokaze koji su pribavljeni elektronskim i informatičko forenzičkim veštačenjem MUP RS, DP, UKP, NCKF, Odeljenja za elektronska i informatička forenzička veštačenja broj 22/22 od 23.05.2022. godine i sadržani na CD-u (CD Princo Budget DVD-R vel.4,7 GB), a koji su kao nezakoniti izdvojeni iz spisa predmeta rešenjem sudije za prethodni postupak Drugog osnovnog suda u Beogradu Kppr 399/2020 od 13.12.2021. godine, koje je potvrđeno rešenjem tog suda Kv 1458/21 od 12.01.2022. godine.

Vrhovni sud iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti ocenjuje kao neosnovane.

Naime, iz spisa predmeta proizilazi da sadržaj CD-a (CD Princo Budget DVD- R vel.4,7 GB), koji je u skladu sa rešenjem sudije za prethodni postupak Drugog osnovnog suda u Beogradu Kppr 399/20 od 13.12.2021. godine, koje je pravnosnažno 12.01.2022. godine, na osnovu člana 237. stav 1. ZKP izdvojen iz spisa predmeta, nije predočavan okrivljenom ni tokom saslušanja pred javnim tužiocem od 16.08.2019. godine niti od strane suda na glavnom pretresu od 21.02.2023. godine, koji svoju odluku nije ni zasnovao na sadržaju ovako izdvojenog dokaza, pa su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ocenjeni kao neosnovani.

U ostalim navodima zahteva, branilac okrivljenog formalno označava povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 3) ZKP koje obrazlaže analiziranjem razloga pobijanih rešenja, koji su, prema njegovom mišljenju, izostali u pogledu činjenica koje su bile predmet dokazivanja, odnosno koji su nejasni, proizvoljni i nelogični sa aspekta njegove ocene dokaza o obeležjima protivpravnog dela u zakonu određenog kao krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 1. KZ i ispunjenosti uslova za primenu mere bezbednosti obavezno psihijatrijsko lečenje na slobodi iz člana 82. KZ koja je okrivljenom izrečena.

Prema nalaženju Vrhovnog suda, iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog nižestepena rešenja suštinski pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i povrede zakona iz člana 440. ZKP, u čije razmatranje se ovaj sud nije upuštao obzirom da navedene povrede zakona ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je okrivljenom preko branioca dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, u smislu člana 485. stav 4. ZKP.

Iz iznetih razloga, nalazeći da pobijanim rešenjima nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Aleksandra Kvasteka, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP, odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Predsednik veća-sudija

Sanja Živanović, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković