Kzz 243/2022 nedozvoljen dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 243/2022
23.03.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Dubravke Damjanović, Milene Rašić, Biljane Sinanović i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Saše Miletića, podnetom protiv pravnosnažih presuda Osnovnog suda u Knjaževcu K.br.149/19 od 01.07.2021.godine i Višeg suda u Zaječaru Kž1.br.148/21 od 18.11.2021.godine, u sednici veća održanoj dana 23. marta 2022. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Saše Miletića podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Knjaževcu K.br.149/19 od 01.07.2021.godine i Višeg suda u Zaječaru Kž1.br.148/21 od 18.11.2021.godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok se isti zahtev u ostalom delu odbacuje, kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Knjaževcu K.br.149/19 od 01.07.2021.godine, okrivljeni AA i okrivljeni BB su oglašeni krivim da su izvršili po jedno krivično delo uvreda iz člana 170.stav 1. Krivičnog zakonika, a sud ih je na osnovu člana 4. stav 2. i člana 22. i člana 58. stav 1. Krivičnog zakonika oslobodio od kazne, dok je okrivljeni BB oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo laka telesna povreda iz člana 122.stav 1. Krivičnog zakonika, na štetu okrivljenog AA.

Istom presudom, okrivljeni AA i okrivljeni BB su obavezani da sudu na ime paušala plate iznose od po 10.000,00 dinara, a okrivljeni AA da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 18.039,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude Višeg suda u Zaječaru Kž1.br.148/21 od 18.11.2021.godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Saša Miletić zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, člana 438. stav 2. tačka 1), člana 441.stav 4. i člana 485.stav 1.tačka 1.ZKP. Iako formalno u zahtevu branilac ne označava, iz obrazloženja zahteva prozilazi da se istim pobija i presuda Osnovnog suda u Knjaževcu K.br.149/19 od 01.07.2021.godine. Branilac je predložio da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude, predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili da presude preinači i okrivljenog AA oslobodi od optužbe i obaveže okrivljenog BB da okrivljenom AA naknadi troškove krivičnog postupka.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, i u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA ističe da su i prvostepena i drugostepena presuda zasnovane na dokazu na kome se po odredbama zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati, odnosno na izveštaju PS Knjaževac od 19.11.2019.godine, koji sadrži zapis o verbalnoj komunikaciji između optuženih kritičnom prilikom, koji su sačinili pripadnici policije koji nisu bili očevici na licu mesta. Branilac je još naveo da je prvostepeni sud u presudi naveo da je pročitan navedeni izveštaj kao dokaz, i da je prihvaćen sa obrazloženjem da je sačinjen od strane stručnih i ovlašćenih lica, te da je prihvatio iskaze svedoka jer su njihova svedočenja u skladu između ostalog i sa navedenim izveštajem, i da je pogrešan zaključak drugostepenog suda da prvostepena presuda nije zasnovana na izveštaju PS Knjaževac od 19.11.2019.godine.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Najpre, iz spisa predmeta proizilazi da je izveštaj PS Knjaževac 03.19.7.2 broj: 031-1/19 -1133 od 19.11.2019.godine, poslat Osnovnom sudu u Knjaževcu, na osnovu dopisa koji je Osnovni sud u Knjaževcu poslao PS Knjaževac dana 07.11.2019.godine i kojim je tražio da se dostavi izveštaj o tome ko je dana 03.05.2019.godine prijavio događaj koji se desio u ... ulici u ... i čiji su akteri bili okrivljeni AA i BB, da li je policija tom prilikom izašla na lice mesta, obavila razgovor sa učesnicima događaja i da se dostave svi zapisnici koji su uzeti od aktera događaja. Iz samog izveštaja P.S. Knjaževac od 19.11.2019.godie proizilazi da su u prilogu istog dostavljene službene beleške o obaveštenju primljenom od AA i BB, kao i svedoka događaja VV i GG, kao i pismena u vezi zahteva VJT Zaječar po navedenom predmetu.

Članom 288. stav 1.ZKP je propisano da policija može pozvati građane radi prikupljanja obaveštenja, a u pozivu se mora naznačiti razlog pozivanja i svojstvo u kome se građanin poziva, a stavom 2. istog člana da prilikom postupanja po odredbama ovog člana policija ne može građane saslušavati u svojstvu okrivljenog odnosno ispitivati u svojstvu svedoka ili veštaka, osim u slučaju iz člana 289.ZKP.

Članom 289. stav 1. ZKP je propisano da kad policija prikuplja obaveštenja od lica za koje postoji osnovi sumnje da je učinilac krivičnog dela ili prema tom licu preduzima radnje u predistražnom postupku predviđene ovim zakonikom, može ga pozivati samo u svojstvu osumnjičenog, a u pozivu će se osumnjičeni upozoriti da ima pravo da uzzme branioca. Stavom 2. istog člana je propisano da ako policija u toku prikupljanja obaveštenja oceni da pozvani građanin može biti smatran osumnjičenim, dužna je da ga odmah pouči o pravima iz člana 68.stav 1 tačka 1) ovog zakonika i o pravu da uzme branioca koji će prisustvovati njegovom saslušanju

Imajući u vidu da su predmetne službene beleške o obaveštenju primljenom od građana AA, BB, VV i GG, sastavni deo predmetnog izveštaja, i da je sud na glavnom pretresu pročitao ovaj izveštaj kao dokaz, a da je u obrazloženju prvostepene presude, na strani 10, treći pasus, navedeno da sud prihvata iskaze svedoka VV i DD s obzirom da su njihova svedočenja potkrepljena između ostalog i pisanim dokazom-izveštajem PS Knjaževac od 19.11.2019.godine, stoje navodi zahteva branioca okrivljenog AA da je sud cenio sporni dokaz i svoj zaključak potkrepio dokazom na kome se po odredbama ZKP presuda ne može zasnivati, te da je izveštaj PS Knjaževac 03.19.7.2 broj: 031- 1/19 -1133 od 19.11.2019.godine, trebalo izdvojiti iz spisa predmeta, obzirom da se predmetne službene beleške ne mogu koristiti kao dokaz shodno članu 288.ZKP.

Međutim, odredbom člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP je propisano je da ova bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakonika ne može zasnivati, osim ako je s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda. Iz spisa predmeta proizilazi da prvostepeni sud pobijanu pravnosnažnu presudu nije zasnovao isključivo na izveštaju PS Knjaževac 03.19.7.2 broj: 031-1/19 -1133 od 19.11.2019.godine, već su činjenice vezane za krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje je okrivljeni AA pravnosnažno oglašen krivim, utvrđene na osnovu odbrana okrivljenih i drugih dokaza izvedenih u toku postupka i to iskaza ispitanih svedoka VV i DD, kao i svedoka ĐĐ koji su iskaze dali na glavnom pretresu dana 13.01.2020.godine.

Dakle, kako nižestepene presude nisu zasnovane samo na izveštaju PS Knjaževac od 19.11.2019.godine sa prilozima i kako je, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, s obzirom na druge dokaze izvedene u zakonito sprovedenom postupku, i ocenjene pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, očigledno je da bi i bez ovog dokaza bila doneta ista presuda, to samim tim neosnovano branilac okrivljenog ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, kao povredu postupka koja je bila od apsolutnog uticaja na zakonitost i pravilnost pravnosnažne presude.

Iz navedenih razloga, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, u delu u kojem se nižestepene presude pobijaju zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP je odbijen kao neosnovan, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP.

U ostalom delu, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.

Odredbom člana 482. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u tom Zakoniku.

Odredbom člana 483. stav 1. ZKP-a propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom člana 483. stav 3. ZKP, propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.

Branilac okrivljenog ukazuje na povredu člana 438. stav. 1. tačka 8) ZKP smatrajući da je zakon povređen na štetu okrivljenog jer presudom nije potpuno rešen predmet optužbe u delu kojim je okrivljeni BB oslobođen od optužbe da je na štetu AA izvršio krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, odnosno krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, jer je sud pogrešno ocenio da nema dokaza da je delo izvršeno.Branilac okrivljenog AA ukazuje i na povredu člana 441.stav 4. ZKP, navodeći da je presuda u delu odluke o troškovima postupka zavisna od odluke u glavnoj stvari, i da su nižestepeni sudovi trebali da obavežu okrivljenog BB da naknadi troškove postupka oštećenom AA.

Po oceni Vrhovnog Kasacionog suda, u ovom delu zahteva i na ovaj način branilac okrivljenog AA, koji je u istom postupku i privatni tužilac, postupa kao punomoćnik privatnog tužioca a ne kao branilac okrivljenog. Imajući u vidu činjenicu da su, shodno citiranim zakonskim odredbama, ovlašćena lica za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti samo Republički javni tužilac, branilac i okrivljeni, i to okrivljeni isključivo preko branioca, te da ovo ovlašćenje nije dato drugim procesnim subjektima nijednom zakonskom odredbom, to iz navedenog jasno proizilazi da punomoćnik privatnog tužioca nije ovlašćen da podnese ovaj vanredni pravni lek, već može eventualno podneti samo inicijativu Republičkom javnom tužiocu za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, u skladu sa ustavnim pravom podnošenja predloga državnim organima (član 56. Ustava Republike Srbije).

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 483.stav 1. ZKP zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Saše Miletića u ovom delu odbacio kao nedozvoljen, s obzirom da je podnet od strane neovlašćenog lica.

Takođe, branilac okrivljenog ukazuje na povredu člana 447.stav 2. ZKP, sa obrazloženjem da branilac nije bio obavešten o sednici veća pred drugostepenim sudom, iako je to tražio u žalbi i da istoj nije prisustvao ni okrivljeni, jer takođe nije pozvan, a da je drugostepena presuda doneta sa pozivom u uvodu na odredbu člana 447.stav 5. ZKP, što podrazumeva da je sednica veća održana u odsustvu uredno pozvanih strananaka, što nije bio slučaj. Imajući u vidu da navedene povrede odredaba ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Saše Miletića i u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredaba člana 491. stav 1. i 2. ZKP u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana člana 483.stav 1. i 485. stav 4. ZKP, u delu u kojem je odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Predsednik veća-sudija,

Nemanja Simićević, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić