Kzz 252/2022 nedozvoljen dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 252/2022
29.03.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Dubravke Damjanović i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene Dijane Grujić, zbog produženog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246 stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, advokata Nenada Mladenovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Smederevu K br. 40/19 od 03.06.2020. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 910/20 od 04.10.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 29.03.2022. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene Dijane Grujić, advokata Nenada Mladenovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Smederevu K br. 40/19 od 03.06.2020. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 910/20 od 04.10.2021. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Prvim stavom izreke presude Višeg suda u Smederevu K br. 40/19 od 03.06.2020. godine, okrivljena Dijana Grujić oglašena je krivom da je izvršila krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a stav 1. Krivičnog zakonika i osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 19.07.2017. godine do 25.07.2017. godine, i istovremeno je određeno da će se kazna izvršiti tako što će je okrivljena izdržavati u prostorijama u kojima stanuje. Okrivljena ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljena jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da preostali deo kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora. Prema okrivljenoj izrečena je mera bezbednosti oduzimanje predmeta precizno navedenih u izreci prvostepene presude i obavezana je da snosi troškove krivičnog postupka, te da plati sudu na ime paušala iznos od 10.000,00 dinara i Višem javnom tužilaštvu u Smederevu iznos od 73.680,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Drugim stavom izreke navedene presude, na osnovu člana 423. stav 1. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku okrivljena Dijana Grujić oslobođena je od optužbe da je izvršila krivično delo omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 247. stav 1. Krivičnog zakonika.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 910/20 od 04.10.2021. godine, delimično je usvojena žalba Višeg javnog tužioca u Smederevu i presuda Višeg suda u Smederevu K br. 40/19 od 03.06.2020. godine je preinačena u prvom stavu izreke presude, tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljenu Dijanu Grujić sa ličnim podacima iz izreke prvostepene presude, oglasio krivom da je izvršila produženo krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246 stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika i osudio je na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 19.07.2017. godine do 25.07.2017. godine, dok je u preostalom delu žalbu Višeg javnog tužioca u Smederevu i branioca okrivljene Dijane Grujić, advokata Radoslava Spasića, odbio kao neosnovane i prvostepenu presudu u preostalom, nepreinačenom delu potvrdio.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljene, advokat Nenad Mladenović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1), 8) i 9) Zakonika o krivičnom postupku, kao i povrede zakona iz člana 15. ZKP, člana 68. stav 1. tačka 10), člana 88. i člana 419. Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude ili samo drugostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom ili drugostepenom sudu na ponovno suđenje ili da drugostepenu presudu preinači i okrivljenu osudi za krivično delo iz člana 246a Krivičnog zakonika.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) pa je na sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnžane presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je po oceni navoda iznetih u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene Dijane Grujić je neosnovan u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen odnosno nema zakonom propisan sadržaj.

Branilac je u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazao da je pobijanom drugostepenom presudom učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, jer se presuda zasniva na dokazu na kome se ne može zasnivati. Kao nezakonit dokaz branilac je označio priznanje okrivljene dato na zapisniku o saslušanju pred PS Smederevska Palanka od 09.05.2017. godine, a koje priznanje ne ispunjava uslove iz člana 88. ZKP, jer nije potkrepljeno ni jednim dokazom, a osim toga ovakvo priznanje okrivljene je povučeno i nije dato na glavnom pretresu. O nezakonitosti predmetnog zapisnika, po braniočevim navodima, govori i kazivanje advokata Miloša Psutke, branioca okrivljene po službenoj dužnosti, koji je izjavio da je u trenutku njegovog dolaska u policijsku stanicu zapisnik već bio otkucan.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene se po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne mogu prihvatiti kao osnovani. Naime, iz spisa predmeta proizilazi da je na glavnom pretresu održanom dana 01.06.2020. godine advokat Miloš Psutka, ispitan kao svedok, na okolnosti saslušanja okrivljene, te je pojasnio da je dana 09.05.2017. godine, nakon što su ga policijski službenici pozvali da se kao branilac po službenoj dužnosti pojavi u PS Smederevska Palanka, po dolasku je sa okrivljenom Dijanom Grujić obavio poverljiv razgovor. Nakon toga su došli policajci koji su nastavili da kucaju zapisnik u koji su već uneli lične podatke za okrivljenu u vezi kojih okolnosti se navedeni advokat izričito izjasnio „ nakon što je počelo diktiranje zapisnika već je počelo sa unošenjem odbrane u mom prisustvu, a kada sam rekao da je već započeto sa kucanjem zapisnika mislio sam na unošenje ličnih podataka“. Samim tim proizilazi da je u PS Smederevska Palanka okrivljena Dijana Grujić svoju odbranu iznela u prisustvu branioca po službenoj dužnosti te su suprotni navodi izneti u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti o učinjenoj bitnoj povredi iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ocenjeni kao neosnovani.

Branilac je dalje u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazao da su pobijanim presudama učinjene povrede zakona iz člana 15. ZKP, člana 68. stav 1. tačka 10) ZKP i člana 419. ZKP.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP, takasativno su nabrojane povrede zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i žalbenim sudom, a koje predstavljaju razloge zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti – član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Kako se zbog povrede zakona iz člana 15. ZKP, člana 68. stav 1. tačka 10) ZKP i člana 419. ZKP u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP zahtev za zaštitu zakonitosti ne može podneti, to je isti u ovom delu ocenjen kao nedozvoljen.

Preostalim delom podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljene ukazuje da su pobijanim presudama učinjene i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP, a koje povrede su zakonom predviđene kao dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanednog pravnog leka, međutim u obrazloženju zahteva branilac ne precizira u čemu se istaknute povrede ogledaju, pa je shodno tome, Vrhovni kasacioni sud ocenio da zahtev za zaštitu zakonitosti u tom delu nema propisan sadržaj u smislu odredbe člana 484. ZKP. Ovo stoga što odredba člana 484. ZKP nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što podrazumeva ne samo opredeljenje o kojoj povredi zakona je reč, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji, obzirom da Vrhovni kasacioni sud nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ispituje u čemu se ogleda povreda zakona na koju se zahtevom ukazuje.

Iz napred iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je u smislu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) u vezi člana 485. stav 4. i člana 484. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić