Kzz 253/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 253/2015
25.03.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Veska Krstajića, predsednika veća, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković, Bate Cvetkovića i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog I.S., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.S., advokata S.Ž.-Š., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 9 K.br.3010/11 od 24.04.2014. godine i Višeg suda u Nišu Kž.br.717/14 od 02.10.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 25.03.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.S., advokata S.Ž.-Š., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu 9 K.br.3010/11 od 24.04.2014. godine i Višeg suda u Nišu Kž.br.717/14 od 02.10.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu 9 K.br.3010/11 od 24.04.2014. godine okrivljeni I.S. je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ i osuđen je na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 (stohiljada) dinara koju je dužan da plati u roku od 3 (tri) meseca po pravnosnažnosti presude, a ukoliko okrivljeni u ostavljenom roku ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će biti zamenjena kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora.

Istom presudom prema okrivljenom je na osnovu člana 86. KZ izrečena mera bezbednosti zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) meseca, a koja će se računati od pravnosnažnosti presude. Okrivljeni je obavezan da oštećenom M.P. na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 168.000,00 dinara, kao i da plati sudu na ime troškova krivičnog postupka iznos od 43.081,00 dinara, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude. Oštećeni M.P. je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na građansku parnicu.

Presudom Višeg suda u Nišu Kž.br.717/14 od 02.10.2014. godine odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenog I.S. i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Nišu 9 K.br.3010/11 od 24.04.2014. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog I.S., advokat S.Ž.-Š., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine pravnosnažne presude Osnovnog suda u Nišu 9 K.br.3010/11 od 24.04.2014. godine i Višeg suda u Nišu Kž.br.717/14 od 02.10.2014. godine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak, s tim da se postupak sprovede pred potpuno izmenjenim većem.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbe člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/2011 ... 55/2014) propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti ističe povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, pri čemu formalno ne opredeljuje ni jednu povredu zakona u smislu stava 4. člana 485. ZKP, već u obrazloženju zahteva samo navodi da su razlozi presude protivrečni izreci, obzirom da je prvostepeni sud u izreci presude okrivljenog oglasio krivim za one radnje koje su mu optužbom stavljene na teret, ali, iako je prihvatio saobraćajnu situaciju koju je tužilac označio u optužbi, sud je u obrazloženju presude dao razloge koji nisu u skladu sa njom i nije se držao jasnog opisa radnje koju je dao tužilac, niti odredbe člana 99. stav 3. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima čiji sadržaj je inkorporiran u dispozitiv optuženja, a što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP. Pored toga, u obrazloženju zahteva se navodi i da je sud pogrešio kada je krivicu okrivljenog izveo samo na osnovu svog zaključka da je okrivljeni koji je prethodno već bio svestan toga da se približava pešačkom prelazu i video grupu pešaka koji su nameravali da pređu preko pešačkog prelaza imao mogućnost i bio dužan da vozilo zaustavi ispred pešačkog prelaza, pa utoliko ne bi ni doveo sebe u tehničku nemogućnost da izbegne kontakt sa pešakom, obzirom da navedeno nije u skladu sa dužnostima vozača iz odredbe člana 99. stav 3. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima za čije kršenje je okrivljeni oglašen krivim, te da je sud trebalo da presudu zasnuje na nalazu i mišljenju veštaka saobraćajno-tehničke struke M.M. koji je prihvatio, a u kojem je navedeno da okrivljeni kao vozač nije imao tehničkih mogućnosti da izbegne kontakt sa pešakom kada je pešak već započeo sa prelaženjem kolovoza, a sa kojim nalazom se na glavnom pretresu saglasio i veštak saobraćajno-tehničke struke B.S., a što sve u bitnom predstavlja osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i ocenu dokaza u pravnosnažnim odlukama.

Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da se nižestepene presude pobijaju zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne ocene dokaza, a što ne predstavlja zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, a zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog I.S., advokata S.Ž.-Š. ocenio nedozvoljenim.

Stoga je Vrhovni kasacioni sud sa iznetih razloga, a na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovoga rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                 Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin,s.r.                                                                                     Vesko Krstajić,s.r.