
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 28/2016
26.01.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.S., zbog krivičnog dela teške telesne povrede iz člana 121. stav 1. u vezi člana 60. KZ i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog M.S., advokata S.S., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Vranju K br.2/13 od 03.11.2015. godine i Kv br.272/15 od 24.11.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 26.01.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog M.S., advokata S.S., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Vranju K br.2/13 od 03.11.2015. godine i Kv br.272/15 od 24.11.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Vranju K br.2/13 od 03.11.2015. godine obavezan je osuđeni M.S. da oštećenom B.J. na ime nužnih izdataka za angažovanje punomoćnika isplati iznos od 306.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti rešenja pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Rešenjem Višeg suda u Vranju Kv br.272/15 od 24.11.2015. godine odbijena je žalba branioca po službenoj dužnosti M.S. advokata S.S., izjavljena na rešenje Višeg suda u Vranju K br.2/13 od 03.11.2015. godine kao neosnovana.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac po službenoj dužnosti okrivljenog M.S., advokat S.S., zbog bitne povrede odredba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11. i stav 2. tač. 2. i 3, člana 440. i člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijana rešenja ukine i predmet vrati na ponovni postupak Višem sudu u Vranju.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog M.S., advokata S.S., pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 483. stav 1. ZKP propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.
Odredbama člana 74. ZKP određeno je i taksativno nabrojano devet procesnih situacija u kojima okrivljeni mora imati branioca i do kada. Odredbom člana 76. stav 1. ZKP određeno je da u tim procesnim slučajevima, ako okrivljeni ne izabere branioca ili bez njega ostane, branioca mu po službenoj dužnosti za dalji tok postupka, rešenjem postavlja javni tužilac ili predsednik suda.
Navedenim odredbama, po stavu Vrhovnog kasacionog suda, tako je jasno predviđeno ne samo do kada okrivljeni mora imati branioca uopšte, nego i branioca koji mu je postavljen po službenoj dužnosti, a što je u konkretnom slučaju – okrivljenog M.S., imajući u vidu odredbu člana 74. tačka 2. ZKP „ako se postupak vodi zbog krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora od 8 godina ili teža kazna – od prvog saslušanja pa do pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka“.
Optužnicom Višeg javnog tužilaštva u Vranju Kt 112/12 od 08.01.2013. godine okrivljenom M.S. stavljeno je na teret izvršenje krivičnog dela iz člana 348. stav 4. u vezi stava 1. KZ (zaprećena kazna od dve do deset godina), iz člana 348. stav 2. u vezi stava 1. KZ (zaprećena kazna od šest meseci do pet godina) i iz člana 205. stav 3. u vezi stava 1. KZ (zaprećena kazna od tri do 15 godina). Navedena optužnica je u pogledu činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije izmenjena 03.04.2015. godine, pa je okrivljenom M.S. umesto krivičnog dela iz člana 205. stav 3. u vezi stava 1. KZ stavljeno na teret krivično delo iz člana 121. stav 1. u vezi člana 60. KZ (zaprećena kazna od šest meseci do pet godina), pa je okrivljeni i oglašen krivim za krivična dela koja su mu stavljena na teret navedenom preciziranom optužnicom.
Kako je u konkretnom slučaju krivični postupak prema okrivljenom M.S. pravnosnažno okončan, a zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac koji ga je po službenoj dužnosti branio do pravnosnažnog okončanja postupka, koji se prema okrivljenom vodio zbog krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora preko 8 godina, to ovaj branilac (iz člana 76. ZKP) iz iznetih razloga, imajući u vidu odredbu člana 483. stav 3. ZKP ne spada u krug lica koja mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je njegov zahtev u smislu navedenih odredbi nedozvoljen.
Iz iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković, s.r. Dragiša Đorđević, s.r.