Kzz 288/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 288/2016
29.03.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom postupku protiv okrivljenog D.P., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.P., advokata Đ.I., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.50/15 od 02.10.2015. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž 139/15 od 19.01.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 29.03.2016. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.P., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.50/15 od 02.10.2015. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž 139/15 od 19.01.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sjenici K br.50/15 od 02.10.2015. godine, okrivljeni D.P. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i istovremeno određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Navedenom presudom okrivljeni D.P. obavezan je da na ime troškova krivičnog postupka u budžetu Republike Srbije uplati 81.750,00 dinara, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, kao i da na ime paušala budžetu Republike Srbije uplati 4.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećeni N.Z. radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva upućen na parnicu u skladu sa članom 258. stav 3. ZKP.

Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Kž 139/15 od 19.01.2016. godine delimičnim uvažavanjem žalbe zamenika Osnovnog javnog tužioca iz Novog Pazara preinačena je presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.50/15 od 02.10.2015. godine, samo u pogledu odluke o kazni, tako što je Viši sud u Novom Pazaru okrivljenog D.P. koji je navedenom presudom oglašen krivim zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri meseca dok je žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana, a u nepreinačenom delu prvostepena presuda ostala neizmenjena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog D.P., advokat Đ.I., zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 3. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude u delu odluke o kazni, tako što će okrivljenom izreći novčanu kaznu ili uslovnu osudu blažu od izrečene u prvostepenom postupku.

Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti, na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 487. i 488. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP-a dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.P. je neosnovan.

Branilac okrivljenog D.P. u zahtevu navodi da su sudovi prilikom odlučivanja o krivičnoj sankciji, tešku telesnu povredu oštećenog cenili kao otežavajuću okolnost pri odmeravanju kazne okrivljenom iako u konkretnom slučaju za to nisu ispunjeni zakonski uslovi iz člana 54. stav 3. KZ. Naime, jedna teška telesna povreda, koju je zadobio oštećeni kritičnom prilikom predstavlja kvalifikatornu okolnost za postojanje oblika krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim, i ne može se ceniti kao otežavajuća okolnost, pa su sudovi postupajući suprotno članu 54. stav 3. KZ, učinili povredu zakona iz člana 439. stav 3. ZKP.

Iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljeni D.P. oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, koje je učinio u vreme, na način i na mestu bliže opisano u izreci prvostepene presude, kao i da je tom prilikom oštećeni N.Z., zadobio teške telesne povrede u vidu preloma zadnjeg produžetka sedmog vratnog pršljena i oduzetost nogu i ruku po tipu „Šnajderovog sindroma“ i ostao nepokretan, koje povrede su bile teške prirode, sa trajnim posledicama i teškim narušenjem zdravlja oštećenog.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda oduzetost ruku i nogu koja je kod oštećenog N.Z. nastupila kao posledica teške telesne povrede koju je zadobio u saobraćajnoj nezgodi, daleko prevazilazi meru posledice teške telesne povrede kao kvalifikatorne okolnosti za postojanje krivičnog dela iz člana 297. stav 3. u vezi člana 280. stav 3. u vezi stava 1. KZ, i kao takva, nezavisno od kvalifikatorne okolnosti – teške telesne povrede, oduzetost ruku i nogu može biti posebno cenjena kao otežavajuća okolnost prilikom odmeravanja kazne okrivljenom.

Iz navedenog razloga neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.P. ukazuje da je pobijanim presudama povređen član 54. stav 3. KZ i učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 3. ZKP.

Iz napred navedenih razloga, doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                 Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                          Dragiša Đorđević, s.r.