Kzz 290/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 290/2015
01.04.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.Š., zbog krivičnog dela ubistvo iz člana 113. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata M.S., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Somboru K br.115/12 od 06.08.2014. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.1205/14 od 03.12.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 01. aprila 2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.Š. – advokata M.S., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Somboru K br.115/12 od 06.08.2014. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.1205/14 od 03.12.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Somboru K br.115/12 od 06.08.2014. godine, okrivljeni D.Š. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ubistvo iz člana 113. KZ, krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246. stav 3. KZ i krivičnog dela nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ, pa pošto su mu prethodno utvrđene pojedinačne kazne, i to za krivično delo iz člana 113. KZ kazna zatvora u trajanju od 15 godina, za krivično delo iz člana 246. stav 3. KZ kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za krivično delo iz člana 348. stav 1. KZ kazna zatvora u trajanju od tri godine, okrivljeni na osnovu člana 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 18 godina, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru, i to od 04.01.2009. godine pa nadalje. Stavom dva iste presude, okrivljeni je na osnovu člana 423. tačka 2. ZKP oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, jer nije dokazano da je izvršio krivično delo za koje je optužen.

Istom presudom, okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 515.006,28 dinara, te na ime paušala iznos od 10.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1205/14 od 03.12.2014. godine, usvajanjem žalbe branioca okrivljenog D.Š., preinačena je presuda Višeg suda u Somboru K br.115/12 od 06.08.2014. godine, samo u pogledu krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246. stav 3. KZ, tako što je okrivljeni oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246. stav 3. KZ (''Službeni glasnik RS br. 88/2005 i 107/2005) i to na osnovu člana 423. tačka 1. ZKP u vezi sa članom 5. stav 2. KZ, jer delo za koje je optužen po zakonu nije krivično delo.

Stavom dva iste presude, povodom žalbi Višeg javnog tužioca u Somboru i branioca okrivljenog D.Š., preinačena je presuda Višeg suda u Somboru K br.115/12 od 06.08.2014. godine, tako što je Apelacioni sud u Novom Sadu okrivljenom D.Š. utvrdio za krivično delo ubistvo iz člana 113. KZ kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, a za krivično delo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ (''Službeni glasnik RS'', br. 88/2005 i 107/2005) kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, nakon čega je okrivljeni osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 17 godina i 6 meseci, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 04.01.2009. godine pa nadalje, dok su žalba Višeg javnog tužioca u Somboru i žalba branioca okrivljenog u tom delu odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog D.Š., advokat M.S., samo u odnosu na osuđujući deo, zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), ne navodeći zakonski predlog, s tim što iz navoda zahteva proizilazi da predlaže ukidanje pravnosnažnih presuda.

Ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbe člana 487. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, član 438. stav 1. tač. 1. i 4. i tačka 7. do 10. i stav 2. tačka 1, član 439. tačka 1. do 3. i član 441. st. 3. i 4. ZKP.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog D.Š., kao razlog za podnošenje zahteva ističe da je u prvostepenom postupku sud odbio predlog odbrane da se u svojstvu svedoka sasluša istražni sudija Okružnog suda u Somboru LJ.B., te da drugostepeni sud u svojoj odluci, protivno odredbi člana 460. stav 1. ZKP, nije izneo razloge zbog kojih ne prihvata žalbeni navod u delu u kojem se ukazuje da je u prvostepenom postupku povređeno pravo odbrane tako što je odbijen dokazni predlog branioca da se sasluša sudija LJ.B., a iz kojih navoda proizilazi da se prvostepena presuda pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a drugostepena presuda zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP.

Kako je, dakle, branilac okrivljenog D.Š. u zahtevu za zaštitu zakonitosti samo formalno označio povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), ukazujući suštinski na nedozvoljene razloge za podnošenje zahteva (povrede iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP i pogrešno i nepotpuno utvređeno činjenično stanje), to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog odbacio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                    Nevenka Važić, s.r.