Kzz 3/2020 odbijen zzz; elementi kriv. dela; ugrožavanje sigurnosti; 138 st. 1 KZ RS

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 3/2020
28.01.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Sonje Pavlović, Radoslava Petrovića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Vladimira Beljanskog i Veljka Milića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu Kn 92/18 od 28.12.2018. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 280/19 od 08.05.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 28.01.2020. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Vladimira Beljanskog i Veljka Milića, podnet protiv pravnosnažne presude Osnovnog suda u Zrenjaninu Kn 92/18 od 28.12.2018. godine, u osuđujućem delu i pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 280/19 od 08.05.2019. godine, u delu u kome je prvostepena presuda u osuđujućem delu potvrđena.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu Kn 92/18 od 28.12.2018. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude i istovremeno je određeno da će sud, ukoliko okrivljeni u ostavljenom roku ne plati novčanu kaznu na koju je osuđen, istu zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od 6 meseci.

Okrivljeni je na osnovu člana 264. stav 1. ZKP obavezan da plati sudski paušal u iznosu od 7.000,00 dinara, da nadoknadi troškove krivičnog postupka Osnovnom javnom tužilaštvu u Zrenjaninu, u iznosu od 12.907,00 dinara, kao i da sudu nadoknadi troškove veštačenja dr Tihomira Papića u iznosu od 1.372,00 dinara i Kliničkog centra Vojvodine Novi Sad u iznosu od 115.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Istom presudom, okrivljeni AA, na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP, oslobođen je od optužbe da je izvršio dva krivična dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. KZ u odnosu na oštećenog maloletnog BB i maloletnu VV i jedno krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ na štetu GG, jer nije dokazano da je izvršio navedena krivična dela.

Na osnovu člana 265. stav 1. ZKP okrivljeni je oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka koje je sud imao za angažovanje veštaka dr Biljane Gardinovački u iznosu od 19.000,00 dinara i određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava.

Na osnovu člana 258. stav 4. ZKP oštećene DD i GG, upućene su da imovinskopravne zahteve ostvare u parničnom postupku.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 280/19 od 08.05.2019. godine, usvajanjem žalbe Osnovnog javnog tužioca u Zrenjaninu u delu koji se odnosi na oslobađajući deo presude, ukinuta je prvostepena presuda u delu koji se odnosi na dva krivična dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. KZ učinjena na štetu na maloletnog BB i maloletne VV i jedno krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ učinjeno na štetu GG i u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, dok su, žalba Osnovnog javnog tužioca u Zrenjaninu, u preostalom delu, kao i žalba branioca okrivljenog, odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda u osuđujućem delu zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli branioci okrivljenog AA, advokati Vladimir Beljanski i Veljko Milić, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je zahtev za zaštitu zakonitosti koji je podnet protiv prvostepene i drugostepene presude u delu kojim je okrivljeni AA oglašen krivim zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, osnovan, jer je povređen zakon na štetu okrivljenog i donese presudu, kojom će nižestepene presude u navedenom delu preinačiti u oslobađajuću, jer nije dokazano da je učinio krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ ili da iste u celini ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, je neosnovan.

Branioci okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističu da je pobijanim pravnosnažnim presudama, u osuđujućem delu, učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, a u vezi sa tim da delo za koje je okrivljeni oglašen krivim nije krivično delo, jer reči koje je okrivljeni uputio oštećenoj DD nisu usmerene na napad na život i telo oštećene i kao takve ne mogu biti podvedene pod biće krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ. Prema navodima zahteva, pretnja mora da bude upućena tačno određenoj osobi, a rečima „Ne znaš ti ko sam ja“, „Ja se ne bojim nikoga, neću da prljam ruke, ali ima ko će to za mene da uradi“, „Zapamtićeš ko je AA“, „Ako ja sada nekoga udarim tog ću i ubiti“, oštećenoj se ne stavlja u izgled nikakvo tačno određeno zlo i da će se neposredno napasti na život i telo oštećene i njoj bliskog lica niti su te reči upućene direktno oštećenoj i imaju mnogo šire značenje. Podnetim zahtevom, branioci ističu da navedene reči nisu jasno definisane i konkretizovane, te da čak ni hvatanje oštećene za ruke i odgurivanje ne predstavljaju pretnju, već napad.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni kasacioni sud, ocenjuje neosnovanim.

Krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, čini lice koje ugrozi sigurnost nekog lica, pretnjom da će napasti na život ili telo tog lica ili njemu bliskog lica.

Predmetno krivično delo je svršeno kada je pretnjom stvoren osećaj ugroženosti kod lica kome se preti. Pri tome je za postojanje dela bitno da se radi o ozbiljnoj pretnji koja kod pasivnog subjekta izaziva nespokojstvo, uznemirenje ili strah za život i telesni integritet.

Imajući u vidu citirani zakonski opis bića krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, Vrhovni kasacioni sud nalazi da pravnosnažnim presudama u osuđujućem delu nije učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, obzirom da iz činjeničnog opisa krivičnog dela u izreci prvostepene presude, u osuđujućem delu, jasno i nedvosmisleno proizilazi da se u opisanim radnjama okrivljenog AA, stiču sva zakonska obeležja krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ, za koje je oglašen krivim i osuđen.

Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge za svoj zaključak da reči koje je okrivljeni uputio oštećenoj AA, a koje su opisane u osuđujućem delu izreke prvostepene presude, sasvim izvesno predstavljaju pretnju po život i telo oštećene i to takvu kojom se stavlja u izgled tačno određeno zlo, a koja je konkretizovana i hvatanjem za ruke i odgurivanjem oštećene, kao i da je oštećena usled takvih radnji okrivljenog osetila strah i ozbiljnu ugroženost za svoj život i telo (strana 3. stav 7. drugostepene presude), koje razloge Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                            Predsednik veća-sudija,

Andrea Jakovljević, s.r.                                                                                                       Zoran Tatalović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić