Kzz 32/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 32/2014
07.04.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Veska Krstajića, Biljane Sinanović i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.K., zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.K., adv. D.T., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu 9K br. 582/12 od 18.06.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3649/13 od 30.10.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 07.04.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.K., adv. D.T., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu 9K br. 582/12 od 18.06.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3649/13 od 30.10.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu 9K br. 582/12 od 18.06.2013. godine okrivljeni M.K. oglašen je krivim zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri meseca i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ako okrivljeni u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova sudskog paušala i troškova krivičnog postupka oštećenom koje je imao povodom zastupanja od strane svog punomoćnika, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećeni radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3649/13 od 30.10.2013. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog M.K., a presuda Osnovnog suda u Pančevu 9K br. 582/12 od 18.06.2013. godine, potvrđena.

Protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu 9K br. 582/12 od 14.06.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3649/13 od 30.10.2013. godine branilac orivljenog M.K., adv. D.T., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a) i to odredbe člana 438. stav 2. i člana 439. stav 1. tačka 1. ZKP-a, te povrede ljudskih prava i sloboda okrivljenog zagarantovanih Ustavom Republike Srbije ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (član 485. stav 1. tačka 3. ZKP-a), sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud iz napred navedenih razloga usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, mada kao predlog branioca stoji očigledno omaškom da Vrhovni kasacioni sud podigne zahtev.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.K., pa je našao:

Zahtev je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. stav 4. ZKP-a („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 45/13), propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog njegovog podnošenja (član 485. stav 1. ZKP-a), a u slučaju iz člana 485. stav 1. tačke 2) i 3) ovog Zakonika mora se dostaviti i Odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP- a), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP-a), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP-a, dakle, zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP-a, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog M.K. je u zahtevu za zaštitu zakoniosti kao razlog podnošenja, samo formalno označio povredu zakona iz člana 439. stav 1. tačka 1. ZKP-a, zbog koje je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno, s`tim što nije opredelio u čemu se ova povreda sastoji. Suštinski u obrazloženju zahteva za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja, navodi se da je prvostepeni sud pogrešno ocenio kako odbranu okrivljenog M.K., tako i otpusnu listu Specijalne bolnice R. u M. broj ..., iz koje se nedvosmisleno utvrđuje da je okrivljeni kritičnom prilikom, odnosno u periodu od 11.06. do 25.07.2011. godine, boravio u Bolnici a ne u Alibunaru, kako to optužba tvrdi, pa samim tim nije mogao ni izvršiti krivično delo za koje je oglašen krivim, što je potvrđeno i iskazom svedoka - oštećenog Š.K., te ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, a što sve ne predstavlja razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP-a dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu.

Kako je, dakle, u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno (član 439. stav 1. tačka 1. ZKP-a), a suštinski se ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje zahteva, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog odbacio kao nedozvoljen, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP-a.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva navodi se i obrazlaže povreda zakona iz člana 447. stav 2. ZKP-a, isticanjem da je drugostepeni sud propuštanjem da o sednici veća obavesti okrivljenog i njegovog branioca, učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. ZKP-a (bez navođenja tačke iz navedenog stava) no očigledno je da se ukazuje na tačku 3. stava 2. člana 438. ZKP-a.

Međutim, kako je pravo okrivljenog da preko svog branioca, podnese zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona, koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i apelacionim sudom, ograničeno u pogledu razloga za podnošenje zahteva, samo na povrede koje su taksativno nabrojane u stavu 4. člana 485. ZKP-a, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da istaknuta povreda odredbe člana 447. stav 2. ZKP-a, a koja bi predstavljala bitnu povredu odredaba Krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3. ZKP-a ne predstavlja Zakonikom (član 485. stav 4. ZKP-a) dozvoljen razlog za podnošenje zahteva, pa je i u tom delu zahtev na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP-a, odbacio kao nedozvoljen.

Nadalje, prema odredbi člana 485. stav 1. tačka 3. ZKP-a zahtev za zaštitu zakonitosti može se podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređeno ili uskraćeno ljudsko pravo i sloboda okrivljenog ili drugog učesnika u postupku koje je zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima, a to je utvrđeno odlukom Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, u kom slučaju se shodno odredbi člana 484. ZKP-a, uz zahtev za zaštitu zakonitosti mora dostaviti i odluka Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava.

Branilac okrivljenog u zahtevu navodi da su donošenjem prvostepene i drugostepene presude povređena ljudska prava i osnovne slobode okrivljenog zajemčene Ustavom Republike Srbije i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ali uz zahtev nije dostavio i odluku Ustavnog suda, to podneti zahtev nema propisani sadržaj, zbog čega je i u tom delu na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 3. u vezi člana 484. ZKP-a, odbačen.

S`toga je Vrhovni kasacioni sud sa iznetih razloga a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP-a i člana 487. stav 1. tačka 3. u vezi člana 484. ZKP-a, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                              Predsednik veća-sudija,

Zorica Stojković, s.r.                                                                                                              Nevenka Važić, s.r.