Kzz 329/2020 nezakonit dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 329/2020
28.05.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Dalibora Milenkovića, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Dalibora Milenkovića, advokata Vladana Živkovića i advokata Vladete Stankovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Prokuplju K 38/18 od 26.08.2019. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 934/2019 od 20.12.2019. godine u sednici veća održanoj dana 28.05.2020. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Dalibora Milenkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Prokuplju K 38/18 od 26.08.2019. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 934/2019 od 20.12.2019. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Prokuplju K 38/18 od 26.08.2019. godine, okrivljeni Dalibor Milenković, oglašen je krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest meseci u koju se uračunava vreme provedeno u policijskom zadržavanju od 10.11.2018. godine do 12.11.2018. godine. Okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta – opojne droge kanabis, neto količine 493,86 grama. Okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime paušala iznos od 10.000,00 dinara i Višem javnom tužilaštvu u Prokuplju, na ime troškova obavljenih veštačenja, iznos od 48.825,00 dinara, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 934/2019 od 20.12.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Prokuplju i branilaca okrivljenog Dalibora Milenkovića, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti, blagovremeno su podneli branioci okrivljenog Dalibora Milenkovića, advokat Vladan Živković i advokat Vladeta Stanković, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i tačka 2) ZKP i pogrešne primene zakona, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, pa je održao sednicu veća, o kojoj shodno članu 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, na kojoj sednici je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda i predloga u zahtevu branilaca okrivljenog našao:

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branioci okrivljenog Dalibora Milenkovića ističu da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na dokazima na kojima se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati i to na zapisniku o pretresanju stana i drugih prostorija PU Prokuplje Str. Pov.260/2018 od 10.11.2018. godine, potvrdi o privremeno oduzetim predmetima Policijske uprave Prokuplje KU-PU 876/18 od 10.11.2018. godine, veštačenju oduzetih predmeta i iskazima Policijskih službenika AA, BB, VV, GG i DD. U vezi sa tim branioca u zahtevu navode da ĐĐ, koji je u zapisniku o pretresanju stana i drugih prostorija Policijske uprave Prokuplje od 10.11.2018. godine, naveden kao svedok pretresanja, nije potpisao navedeni zapisnik, već je to učinilo drugo lice – EE, zbog čega je, prema stavu branilaca, ovaj dokaz nezakonit kao i drugi dokazi proistekli iz istog i to: potvrda o privremenom oduzimanju predmeta pronađenih prilikom pretresanja stana, zapisnik Nacionalno kriminalističko tehničkog centra o fizičko-hemijskom veštačenju dostavljene biljne mase, odnosno iskazi policijskih službenika koji su svedočili o sadržini nezakonito pribavljenog dokaza – zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija. Pored navedenog, iskazi navedenih policijskih službenika su, prema navodima zahteva, nezakoniti i iz razloga što ovi svedoci nisu ispitani u skladu sa odredbom člana 93. stav 1. ZKP, s obzirom na to da zapisnik o pretresanju stana ima oznaku strogo poverljivo, a ovi svedoci pre nego što su ispitani nisu oslobođeni dužnosti čuvanja tajnosti podataka.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Dalibora Milenkovića, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Kako su branioci okrivljenog iznete navode zahteva koje se tiču povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, a u vezi sa nezakonitošću zapisnika o pretresanju stana, potvrde o privremeno oduzetim predmetima i veštačenja pronađene biljne mase, isticali i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a Apelacioni sud u Nišu je našao da su isti neosnovani u čemu je na strani 2 (poslednji stav) i na strani 3 (1-4 stav) obrazloženja svoje presude Kž1 934/19 od 20.12.2019. godine dao jasne i dovoljne razloge koje u svemu kao pravilne prihvata i ovaj sud i na te razloge u smislu člana 491. stav 2. ZKP upućuje.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda ni iskazi policijskih službenika, ispitanih u svojstvu svedoka ne predstavljaju dokaze na kojima se presuda ne bi mogla zasnivati.

Naime, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se ovlašćena službena lica OUP-a u svojim iskazima nisu izjašnjavala o sadržini zapisnika o pretresanju stana, već samo o činjenicama koje su neposredno opazili tokom sprovođenja ove dokazne radnje kao i o okolnostima vezanim za sačinjavanje zapisnika o pretresanju stana, koji pri tom nije dokument koji ima karakter „strogo poverljivo“, zbog čega su ocenjeni kao neosnovani navodi zahteva da je sud ispitivanjem ovih svedoka povredio odredbu člana 93. stav 1. ZKP i da iz tog razloga ovi dokazi ne bi mogli biti korišćeni u ovom krivičnom postupku.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se zahtevom za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog neosnovano ukazuje da je pobijanom pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Pored navedenog, branioci u zahtevu ukazuju i to da je pobijana pravnosnažna presuda doneta uz učinjenu povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, koja se ogleda u tome što je izreka presude protivrečna sama sebi i razlozima presude i što u presudi nisu navedeni razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branilaca okrivljenog Dalibora Milenkovića, u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                        Predsednik veća – sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                       Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić