Kzz 332/2023 mera bezbednosti iz čl. 84 kz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 332/2023
05.04.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Milene Rašić, Dubravke Damjanović, Gordane Kojić i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Ružice Dugošije, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Smederevu SIK 44/22 od 26.12.2022. godine i Kv.Sik.1/23 od 19.01.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 05.04.2023. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Ružice Dugošije, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Smederevu SIK 44/22 od 26.12.2022. godine i Kv.Sik.1/23 od 19.01.2023. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) Zakonika o krivičnom postupku u vezi člana 84. Krivičnog zakonika, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem sudije za izvršenje krivičnih sankcija Višeg suda u Smederevu SIK 44/22 od 26.12.2022. godine odbijena je kao neosnovana molba branioca okrivljenog AA - advokata Ružice Dugošije za izvršenje kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) meseci u prostorijama u kojima okrivljeni stanuje, a na koju kaznu je okrivljeni osuđen pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani K.401/21 od 27.04.2022. godine.

Rešenjem Višeg suda u Smederevu Kv.Sik.1/23 od 19.01.2023. godine delimično je uvažena žalba branioca okrivljenog AA - advokata Ružice Dugošije, pa je preinačeno rešenje Višeg suda u Smederevu SIK 44/22 od 26.12.2022. godine u pogledu odluke o načinu izvršenja kazne zatvora, tako što je određeno da će se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) meseci na koju je okrivljeni AA osuđen presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani K.401/21 od 27.04.2022. godine, koja je postala pravnosnažna dana 11.10.2022. godine, izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje i to na adresi ..., ulica ... broj .., uz primenu elektronskog nadzora, s tim da okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora, dok je u preostalom delu žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog AA - advokat Ružica Dugošija, zbog povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 3) ZKP u vezi člana 84. KZ, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, te da preinači rešenje Višeg suda u Smederevu Kv.Sik.1/23 od 19.01.2023. godine u odnosu na izvršenje izrečene mere bezbednosti tako što će odrediti da će se mera bezbednosti izvršavati na slobodi ili u nekoj ustanovi otvorenog tipa ili da ukine navedeno rešenje u odnosu na izvršenje izrečene mere bezbednosti i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, kao i da u skladu sa članom 488. stav 3. ZKP odloži izvršenje pravnosnažnog rešenja Višeg suda u Smederevu SIK 44/22 od 26.12.2022. godine koje je preinačeno rešenjem Višeg suda u Smederevu Kv.Sik.1/23 od 19.01.2023. godine u odnosu na izvršenje mere bezbednosti do donošenja odluke po podnetom zahtevu. Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 84. KZ, dok je u ostalom delu zahtev odbačen, jer nema propisan sadržaj.

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu ističe da je pobijanim drugostepenim rešenjem povređena odredba člana 84. KZ i to u delu u kome je odbijena žalba branioca vezano za izmenu načina izvršenja mere bezbednosti obavezno lečenje alkoholičara koja je okrivljenom uz kaznu zatvora izrečena pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani K.401/21 od 27.04.2022. godine. Naime, kako je drugostepeno veće Višeg suda u Smederevu delimičnim uvažavanjem žalbe branioca okrivljenog preinačilo prvostepeno rešenje sudije za izvršenje krivičnih sankcija Višeg suda u Smederevu u pogledu odluke o načinu izvršenja kazne zatvora tako što je odredilo da će se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) meseci na koju je okrivljeni AA osuđen pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani K.401/21 od 27.04.2022. godine izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje i to na adresi ..., ulica ... broj .., uz primenu elektronskog nadzora, to je, po stavu branioca okrivljenog, drugostepeno veće pri izmeni odluke o načinu izvršenja kazne zatvora trebalo da istovremeno izmeni i odluku o načinu izvršenja prema okrivljenom mere bezbednosti obavezno lečenje alkoholičara iz člana 84. KZ i odredi njeno izvršenje na slobodi (što je u svom nalazu i mišljenju predložila veštak neuropsihijatar dr Anđelka Veličković) ili bar u ustanovi otvorenog tipa, a ne da ostavi izvršenje navedene mere bezbednosti u ustanovi zatvorenog tipa i to u Specijalnoj zatvorskoj bolnici u Beogradu, obzirom da je to nespojivo sa izvršenjem kazne zatvora u prostorijama u kojima okrivljeni stanuje, a što je otvorenog tipa.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Naime, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju faktički usvojena molba okrivljenog AA za izvršenje kazne zatvora u prostorijama u kojima stanuje, a koja molba se može odnositi isključivo na izmenu načina izvršenja izrečene krivične sankcije, konkretno izrečene kazne zatvora do jedne godine, te imajući pri tome u vidu da ni po jednoj zakonskoj odredbi ne postoji mogućnost da sud u postupku po molbi okrivljenog za izvršenje kazne zatvora u prostorijama u kojima stanuje, podnetoj shodno članu 41a Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, istovremeno izmeni i odluku o načinu izvršenja mere bezbednosti obavezno lečenje alkoholičara iz člana 84. KZ koja je određena pravnosnažnom presudom, to se stoga, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, kao neosnovani ocenjuju navodi branioca okrivljenog kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 84. KZ od strane drugostepenog veća Višeg suda u Smederevu.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u ostalom delu je odbačen, jer nema propisan sadržaj.

Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom.

Međutim, kako branilac okrivljenog dalje u podnetom zahtevu uopšte ne obrazlaže u čemu se konkretno sastoji povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, to je stoga Vrhovni kasacioni sud ocenio da u ovom delu podneti zahtev nema zakonom propisan sadržaj u smislu odredbe člana 484. ZKP koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona (člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP), po nalaženju ovoga suda, podrazumeva ne samo opredeljenje o kojoj povredi zakona je reč, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji, obzirom da Vrhovni kasacioni sud nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ispituje u čemu se konkretno ogleda povreda zakona na koju se zahtevom ukazuje.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim drugostepenim rešenjem nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 84. KZ na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Ružice Dugošije, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev branioca okrivljenog u odnosu na ovu povredu odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu zahtev odbacio na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Nevenka Važić s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić