![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 337/2014
17.04.2014. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.M., zbog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Z.P., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Boru K 742/2012 od 10.09.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 5863/13 od 17.12.2013. godine, u sednici veća održanoj, 17.04.2014. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Boru K 742/2012 od 10.09.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 5863/13 od 17.12.2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Boru K 742/2012 od 10.09.2013. godine okrivljeni S.M. oglašen je krivim zbog izvršenog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko u roku od dve godine ne učini novo krivično delo.
Okrivljeni je obavezan da sudu plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 35.226,00 dinara, te 6.000,00 dinara na ime sudskog paušala, sve u roku od 15 dana, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Istom presudom, prema okrivljenom je u smislu člana 79. stav 1. tačka 7. i člana 87. stav 1. u vezi sa članom 78. KZ izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta bliže opisanih izrekom prvostepene presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 5863/13 od 17.12.2013. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljenog S.M. i potvrđena presuda Osnovnog suda u Boru K 742/2012 od 10.09.2013. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog S.M., advokat Z.P., na osnovu člana 482. ZKP-a podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11. i člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP-a, uz predlog da Vrhovni kasacioni sud u Beogradu na osnovu podnetog zahteva donese zakonitu i pravilnu presudu na osnovu činjeničnog stanja u spisima predmeta.
Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP-a, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. ZKP-a propisan je obavezan sadržaj zahteva tako da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog, iz člana 485. stav 1. ZKP-a za njegovo podnošenje.
U vezi sa tim, odredba člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a, koja je opšteg karaktera, načelno propisuje da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon. Međutim, što se tiče okrivljenog, članom 485. stav 4. ZKP-a, propisano je zbog kojih povreda zakona u prvostepenom postupku i pred apelacionim sudom okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i te povrede su taksativno navedene: član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1) član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP-a.
Takođe, Vrhovni kasacioni sud je prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti okrivljenog vezan razlozima (član 485. stav 1. u vezi stava 4. ZKP-a), delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kako je to izričito propisano članom 489. stav 1. ZKP-a.
U predmetnom zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.M., advokata Z.P., nije ukazano ni na jednu od taksativno navedenih povreda zakona iz člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP-a, koje predstavljaju zakonom propisane razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka - zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog preko izabranog branioca, već je ukazano na povrede odredaba iz člana 438. stav 1. tačka 11. ZKP-a i člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP-a koje ne predstavljaju zakonom propisane razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog preko izabranog branioca.
Kod napred navedenog, Vrhovni kasacioni sud je, nalazeći da se predmetnim zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.M. ne ukazuje ni na jedan od propisanih razloga za podnošenje zahteva iz člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP-a, postupajući u smislu člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP-a, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Olgica Kozlov, s.r. Dragiša Đorđević, s.r.