
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 348/2016
07.04.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Gorana Čavline, Dragomira Milojevića, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene V.S., zbog krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene V.S., advokata V.B. iz B., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 3K.br.2522/2013 od 11.09.2015. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1.br.714/15 od 24.12.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 07.04.2016. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene V.S., advokata V.B., podnet protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 3K.br.2522/2013 od 11.09.2015. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1.br.714/15 od 24.12.2015. godine kao neosnovan u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti odbacuje kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu 3K.br.2522/2013 od 11.09.2015. godine okrivljena V.S. oglašena je krivom za krivično delo navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakonika (KZ) i izrečena joj je uslovna osuda tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4-četiri meseca i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ako okrivljena za vreme od 1- jedne godine od pravnosnažnosti presude ne učini novo krivičnog delo, te je obavezana na plaćanje sudu troškova krivičnog postupka i to paušala u iznosu od 10.000,00 dinara u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Viši sud u Beogradu, presudom Kž1.br.714/15 od 24.12.2015. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu branioca okrivljene V.S., advokata V.B. i presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu 3K.br.2522/2013 od 11.09.2015. godine, potvrdio.
Branilac okr. V.S., adv. V.B., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede zakona – odredbe čl. 438. stav 1. i 439. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i ukine presude Prvog osnovnog suda u Beogradu 3K.br.2522/2013 od 11.09.2015. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1.br.714/15 od 24.12.2015. godine, kao i da okrivljenu i njenog branioca obavesti i pozove na sednicu veća u smislu člana 488. stav 2. ZKP.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. V.S., adv. V.B., je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu zahtev nedozvoljen.
Branilac okrivljene u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim pravnosnažnim presudama, time što je okrivljena oglašena krivom za krivično delo navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakonika, učinjena povreda krivičnog zakona na štetu okrivljene, iz člana 439. tačka 1) ZKP i s tim u vezi navodi da je za postojanje ovog krivičnog dela potrebno da je davanje neistinite izjave ili navođenje neistinitih činjenica izvršeno prilikom overavanja istih u javnoj ispravi, a da organ ne vrši overavanje isprave kada sam donosi odluku iz svoje nadležnosti i da preduzimanje procesnih radnji od strane okrivljene kao stranke u postupku i donošenje ostavinskog rešenja od strane sudije ne predstavljaju obeležja krivičnog dela u pitanju ni bilo kojeg krivičnog dela, pa da je pravilnom primenom krivičnog zakona okrivljenu trebalo osloboditi od optužbe, odnosno obustaviti krivični postupak.
Izloženi navodi zahteva, po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu osnovani.
Krivično delo navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. KZ, prema zakonskom opisu dela, čini onaj ko dovođenjem u zabludu navede nadležni organ da u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi overi štogod neistinito što može da služi kao dokaz u pravnom saobraćaju.
U konkretnom slučaju, prema činjeničnom opisu dela u izreci i utvrđenju u obrazloženju pobijane prvostepene presude, saglasnom opisu u optužnom aktu, okrivljena V.S. je svesno i voljno, u ostavinskom postupku koji je pokrenula pred tada Drugim opštinskim sudom u Beogradu, dovela u zabludu postupajućeg sudiju, izjavom da je nakon smrti M.J. od srodnika koji po zakonu polažu pravo na nasleđe ostala samo ona, o čemu je sačinjen zapisnik od 04.02.2009. godine prikrivajući pri tome činjenicu da već postoji ostavinsko rešenje istog suda O.br.570/72 od 26.12.1972. godine kojim je prethodno već raspravljena zaostaviština iza pok. M.J. i kojim je za jedinog naslednika po osnovu zakona proglašena njegova supruga V.J., za koje je rešenje okrivljena znala i time navela postupajućeg sudiju da u rešenju O.br.82/09 od 04.02.2009. godine overi takav neistinit podatak oglašavajući okrivljenu V.S. za jedinu naslednicu po osnovu zakona na aktivi zaostavštine M.J. opisanoj u navedenom ostavinskom rešenju.
Iz ovako opisanih i utvrđenih činjenica i okolnosti, prema pravilnom stanovištu prvostepenog suda koje prihvata i drugostepeni sud, proizilaze sva zakonska obeležja krivičnog dela navođenje na overavanje neistinitog sadržaja iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje je okrivljena oglašena krivom pobijanom pravnosnažnom presudom, jer je nadležan organ, u zakonom propisanoj formi, sačinio zabelešku (zapisnik) o nasledničkoj izjavi okrivljene koja sadrži neistinit podatak da je ona jedini zakonski naslednik zaostavštine i donošenjem ostavinskog rešenja na osnovu tako sačinjene nasledničke izjave, a koje služi kao dokaz činjenice koja ima značaj za pravne odnose, potvrdio taj (neistinit) podatak, doveden u zabludu izjavom okrivljene, dakle, overio javnu ispravu sa neistinitom sadržinom.
Stoga su, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, neosnovani navodi u zahtevu za zaštitu zakonitosti da se u konkretnom slučaju ne radi o overavanju neistinite izjave u javnoj ispravi pa da nema obeležja krivičnog dela u pitanju, u postupanju okrivljene.
Kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljene ističe i protivrečnost izreke pobijane pravnosnažne presude sa obrazloženjem presude, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, i takođe ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u pogledu predmeta zaostavštine jer se radi o zaostavštini koja nije bila raspoređena u vreme kada je okrivljena oglašena za naslednika.
Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP, koja propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno branilac okrivljenog u granicama prava koja u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP) mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP ni zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je zahtev branioca okr. V.S. u delu u kojem je podnet iz navedenih razloga, nedozvoljen.
Iz iznetih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP u odnosu na odbijajući deo, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen.
Zapisničar Predsednik veća-sudija
Nataša Banjac,s.r. Bata Cvetković,s.r.