Kzz 351/2023 439. tač.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 351/2023
10.05.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Milene Rašić, Gordane Kojić, Bate Cvetkovića i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Vidosava Rudića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru K 383/20 od 19.04.2022. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 829/22 od 01.12.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 10.05.2023. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Vidosava Rudića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru K 383/20 od 19.04.2022. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 829/22 od 01.12.2022. godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru K 383/20 od 19.04.2022. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 2. u vezi stava 1. KZ, zbog kog krivičnog dela mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci, koja kazna se neće izvršitu ukoliko okrivljeni u roku od dve godine ne izvrši novo krivično delo i osuđen je na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara. Istom presudom okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rešenjem.

Presudom Apelacinog suda u Novom Sadu Kž1 829/22 od 01.12.2022. godine odbijene su kao neosnovane žalbe OJT u Somboru i branioca okrivljenog a presuda Osnovnog suda u Somboru K 383/20 od 19.04.2022. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Vidosav Rudić, zbog „povrede zakona“, ali iz obrazloženja zahteva proizilazi da ga podnosi zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje ili ih preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, navodeći da se u konkretnom slučaju radi o 35 nepodnesenih poreskih prijava jer je za svakog zaposlenog trebalo da bude podneta pojedinačna poreska prijava, a ne jedna poreska prijava za sve, odnosno postoji sticaj 35 radnji. Dakle, mora se prvo razlučiti šta je radnja krivičnog dela – to je neprijavljivanje poreza i doprinosa, pa zatim koliko je takvih radnji bilo – za svakog radnika posebno odnosno 35 radnji izvršenja, pa zatim da li svaka od tih radnji prelazi propisani imovinski cenzus da bi postojalo krivično delo za koje je okrivljeni oglašen krivim – niti jedna radnja ne prelazi propisani imovinski cenzus, što, kako to branilac navodi u zahtevu, dovodi do zaključka da se u konkretnom slučaju radi o sticaju radnji od kojih ni jedna nije krivično delo.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti se, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

Krivično delo poreska utaja iz člana 225. stav 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 94/16) koji se primenjivao od 01.03.2018. godine do 30.11.2019. godine i važio u vreme izvršenja krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim, čini onaj ko u nameri da on ili drugo lice potupno ili delimiično izbegne plaćanje poreza, doprinosa ili drugih propisanih dažbina, daje lažne podatke o stečenim prihodima, o predmetima ili drugim činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje ovakvih obaveza ili ko u istoj nameri, u slučaju obavezne prijave, ne prijavi stečeni prihod, odnosno predmete ili druge činjenice koje su od uticaja na utvrđivanje ovakvih obaveza ili ko u istoj nameri na drugi način prikriva podatke koji se odnose na utvrđivanje navedenih obaveza, a iznos obaveza čije se plaćanje izbegava prelazi petsto hiljada dinara, dok je u stavu 2. istog člana, propisano da ovaj oblik krivičnog dela postoji ako iznos obaveze iz stava 1. ovog člana čije se plaćanje izbegava prelazi milion i petsto hiljada dinara.

Članom 41. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisano je da je poreska prijava za porez po odbitku izveštaj koji poreski obveznik, odnosno poreski platac, podnosi poreskoj Upravi ( u daljem tekstu: pojedinačna poreska prijava), dok je stavom 2. istog zakona propisano da pojedinačna poreska prijava sadrži: 1) zbirne podatke o obračunatom porezu po odbitku od strane jednog poreskog placa za sve primaoce prihoda; 2) pojedinačne podatke o obračunatom porezu po odbitku od strane jednog poreskog placa za svakog primaoca prihoda.

Odredbom člana 101. Zakona o porezu na dohodak građana propisano je da porez po odbitku iz člana 99. ovog zakona, za svakog obveznika i za svaki pojedinačno isplaćeni prihod, isplatilac obračunava, obustavlja i uplaćuje na propisani jedinstveni uplatni račun u momentu isplate prihoda, u skladu sa propisima koji važe na dan isplate prihoda, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Iz činjeničnog opisa krivičnog dela utvrđenog u izreci pravnosnažne presude, proizilazi da je okrivljeni dana 16.03.2018. godine... kao odgovorno lice – direktor pravnog lica ..., sposoban da shvati značaj svoga dela i da upravlja svojim postupcima, u nameri da pravno lice čiji je bio direktor u potpunosti izbegne plaćanje poreza i doprinosa nije prijavio činjenice koje su od uticaja za utvrđivanje ovakvih obaveza, tako što je propustio da označenog datuma da nalog da se na novčana sredstva koja su po pravnosnažnim sudskim presudama isplaćena za ukupno 35 zaposlenih i bivših zaposlenih... u ukupnom neto iznosu od 8.895.039,27 dinara obračunaju, Poreskoj upravi prijave u korist budžeta... uplate porezi i dopirinosi po odbitku u ukupnom iznosu od 5.405.440,80 dinara, od toga 1.268.907,16 dinara na ime poreza na zarade i 4.136.533,64 dinara na ime doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, što je shodno odredbama člana 13, 99. i 101. Zakona o porezu na dohodak građana i člana 13, 41. i 51. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje bio dužan da učini u momentu isplate prihoda, a bio je svestan da je tako njegovo delo zabranjeno...

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, u opisanim radnjama okrivljenog stiču se sva bitna zakonska subjektivna i objektivna obeležja krivičnog dela poreska utaja iz člana 225. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje je okrivljeni oglašen krivim i osuđen pravnosnažnom presudom. Naime, članom 41. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisano je da pored ostalog pojedinačna poreska prijava sadrži i zbirne podatke o obračunatom porezu po odbitku od strane jednog poreskog placa za sve primaoce prihoda a shodno članu 101. Zakona o porezu na dohodak građana porez po odbitku iz člana 99. ovog zakona, za svakog obveznika i za svaki pojedinačno isplaćeni prihod, isplatilac obračunava, obustavlja i uplaćuje na propisani jedinstveni uplatni račun u momentu isplate prihoda, a u konkretnom slučaju obaveza okrivljenog da obračuna i uplati poreze i doprinose za sve zaposlene nastala je istovremeno imajući u vidu da okrivljeni istog dana kada je isplaćen ukupan iznos ličnih primanja zaposlenih i bivših zaposlenih, nije dao nalog da se na isplaćeni iznos obračunaju, prijave Poreskoj upravi i uplate na odgovarajući račun pripadajući porezi i doprinosi, na koji način je jednom radnjom, koja je obuhvaćena jedinstvenim umišljajem okrivljenog izvršio jedno krivično delo poreska utaja iz člana 225. stav 2. u vezi stava 1. KZ.

Stoga se, po nalaženju ovoga suda, kao neosnovani ocenjuju navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje da je pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenog učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je u ostalom delu nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva navodi da sud nije dao razloge za odlučne činjenice na koji način ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP. Takođe, napominje i da drugostepeni sud nije obavestio, niti pozvao na sednicu branioca okrivljenog iako je to traženo, na koji način se ukazuje i na povredu člana 511. ZKP. Navedene povrede zakona ne predstavljaju zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, pa je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda zakona na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Vidosava Rudića, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, zahtev u odnosu na povredu zakona navedenu u izreci odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP, zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Vesna Zarić,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić