Kzz 362/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 362/2014
23.04.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Bate Cvetkovića, Zorana Tatalovića i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog V.G., zbog krivičnog dela teško delo protiv zdravlja ljudi iz člana 259. stav 4. u vezi člana 251. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti osuđenog V.G., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 7K br. 984/10 od 07.09.2012. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 488/13 od 26.09.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 23.04.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti osuđenog V.G., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 7K br. 984/10 od 07.09.2012. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 488/13 od 26.09.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu 7K br. 984/10 od 07.09.2012. godine okrivljeni V.G. oglašen je krivim zbog krivičnog dela teško delo protiv zdravlja ljudi iz člana 259. stav 4. u vezi člana 251. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam meseci i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ako okrivljeni u roku od tri godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom oštećeni je na osnovu odredbe člana 206. stav 2. ZKP-a radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahteva upućen na parnicu dok je okrivljeni obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka i sudskog paušala, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 488/13 od 26.09.2013. godine delimično su uvažene žalbe okrivljenog V.G. i njegovih branilaca i preinačena presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 7K br. 984/10 od 07.09.2012. godine, tako što je okrivljeni V.G. oglašen krivim za krivično delo teško delo protiv zdravlja ljudi iz člana 259. stav 4. u vezi člana 251. stav 3. u vezi stava 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ako okrivljeni u roku od dve godine ne učini novo krivično delo. Istom presudom je odlučeno da se u ostalom delu žalbe okrivljenog i njegovih branilaca kao i žalba Osnovnog javnog tužioca u Kragujevcu, odbiju kao neosnovane a prvostepena presuda u nepreinačenom delu, potvrdi.

Protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 7K br. 984/10 od 07.09.2012. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 488/13 od 26.09.2013. godine okrivljeni V.G. podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede odredbe člana 485. stav 2. ZKP-a i člana 86. stav 1. tačka 1. ZKP-a, s predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači tako što će u odnosu na okrivljenog doneti oslobađajuću presudu.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. i 487. ZKP-a održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spisa predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti osuđenog V.G. je nedozvoljen.

Odredbom člana 482. stav 1. ZKP-a, propisano je da protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u tom Zakoniku.

Članom 483. stav 1. ZKP-a propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a u stavu 3. istog člana predviđeno je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.

Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizilazi da je okrivljeni ovlašćen da podnese ovaj vanredni pravni lek, ali da to može učiniti isključivo preko branioca.

Imajući u vidu navedeno, te da je u konkretnom slučaju zahtev za zaštitu zakonitosti potpisao lično okrivljeni, a iz sadržine zahteva proizilazi da je okrivljeni sam pisao i podneo zahtev, na šta po zakonu nema ovlašćenje, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je zahtev okrivljenog V.G., nedozvoljen.

Okolnost što se u levom gornjem uglu zahteva nalazi pečat advokata R.V.P. iz K., po nalaženju Vrhovnog kasacinog suda, ne ukazuje da je zahtev okrivljenog podnet preko branioca, s`ozbirom na to da zahtev za zaštitu zakonitosti treba da bude sačinjen i potpisan od strane branioca okrivljenog.

Ovo posebno kada se ima u vidu odredba člana 483. stav 3. ZKP-a kojom je propisano da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca a čiji je smisao u tome da je potrebno da pred najvišim sudom u postupku u kojem se raspravlja o povredi zakona, okrivljeni bude zastupan od strane pravno kvalifikovanog lica, što podrazumeva i to da branilac okrivljenog sačini zahtev za zaštitu zakonitosti, a ne da nadležnom sudu zahtev za zaštitu zakonitosti dostavlja sam okrivljeni koji ga je lično napisao i potpisao, pa Vrhovni kasacioni sud nalazi da je zahtev podnet od neovlašćenog lica i s`toga ga ocenjuje kao nedozvoljen.

S‘toga je Vrhovni kasacioni sud, iz napred iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova i člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 483. stav 3. ZKP-a, doneo odluku kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                  Predsednik veća-sudija,

Zorica Stojković,s.r.                                                                                                   Nevenka Važić,s.r.