![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 363/2014
25.06.2014. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Veska Krstajića, Zorana Tatalovića i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.C., zbog krivičnog dela teške telesne povrede iz člana 121. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata M.K., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Kruševcu Kv br.108/14 od 21.02.2014. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž2 br.194/14 od 28.03.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 25. juna 2014. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.C. – advokata M.K., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Kruševcu Kv br.108/14 od 21.02.2014. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž2 br.194/14 od 28.03.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Kruševcu Kv br.108/14 od 21.02.2014. godine, odbijen je kao neosnovan zahtev branioca okrivljenog M.C. za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.3307/11 od 15.09.2011. godine, kojom je preinačena samo u delu odluke o krivičnoj sankciji i naknadi troškova krivičnog postupka presuda Osnovnog suda u Kruševcu 2K br.2067/10 od 08.02.2011. godine.
Rešenjem Višeg suda u Kruševcu Kž2 br.194/14 od 28.03.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog M.C., izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Kruševcu Kv br.108/14 od 21.02.2014. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog M.C. – advokat M.K., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijana rešenja preinači tako što će dozvoliti ponavljanje krivičnog postupka u korist okrivljenog M.C., koji je okončan pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.3397/11 od 15.09.2011. godine, kojom je preinačena presuda Osnovnog suda u Kruševcu 2K br.2067/10 od 08.02.2011. godine ili da pobijana rešenja ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća održanoj u smislu odredbe člana 487. stav 1. ZKP, nakon razmatranja spisa predmeta i navoda zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tač. 1. i 4. i tačka 7. do 10. i stav 2. tačka 1, član 439. tačka 1. do 3. i član 441. st. 3. i 4. ZKP, učinjenih u postupku pred prvostepenim i pred apelacionim sudom.
Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog M.C. – advokat M.K., navođenjem kao razloga za podnošenje zahteva povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, samo formalno označava ovu povredu, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, s tim što ne konkretizuje u čemu se ona sastoji, dok suštinski, u obrazloženju zahteva, ukazuje na povrede člana 407. stav 1. tačka 4. u vezi sa članom 6. ZKP, člana 473. stav 1. tačka 4. ZKP, člana 460. stav 1. u vezi sa članom 469. i članom 495. ZKP, kao i na povrede odredaba člana 34. stav 3. i člana 36. Ustava Republike Srbije, te člana 4. Protokola broj 7, kao i člana 1 Protokola broj 12 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
S tim u vezi, u zahtevu se ističe da je pobijanim rešenjima odbijen zahtev za ponavljanje krivičnog postupka koji je vođen protiv okrivljenog M.C. i pravnosnažno okončan presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.3397/11 od 15.09.2011. godine, kojom je preinačena presuda Osnovnog suda u Kruševcu 2K br.2067/10 od 08.02.2011. godine, te da se u razlozima prvostepene odluke iznosi pogrešan stav da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje krivičnog postupka u konkretnom slučaju, a da je drugostepeni sud u svojoj odluci samo konstatovao da je u potpunosti prihvatio razloge koje je izneo prvostepeni sud, bez ocene ijednog žalbenog navoda, što je protivno odredbama člana 460. stav 1. u vezi sa članom 469. i članom 495. ZKP.
Imajući u vidu činjenicu da branilac okrivljenog M.C. u zahtevu za zaštitu zakonitosti samo formalno označava povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, dok suštinski, u obrazloženju zahteva, osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnoj odluci, pri čemu ne navodi ni jedan razlog koji je taksativno nabrojan u članu 485. stav 4. ZKP zbog kog bi okrivljeni i njegov branilac mogli podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, to je Vrhovni kasacioni sud u ovom delu zahtev za zaštitu zakonitosti odbacio kao nedozvoljen, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP.
Ukoliko se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi zbog povrede ili ugrožavanja ljudskih prava i sloboda (član 485. stav 1. tačka 3. ZKP), neophodno je da uz zahtev bude podneta i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, shodno odredbi člana 484. ZKP.
Kako branilac okrivljenog uz zahtev za zaštitu zakonitosti nije dostavio odluke Evropskog suda za ljudska prava, odnosno Ustavnog suda, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev u delu u kojem se ukazuje na povrede odredaba članova 34. i 36. Ustava Republike Srbije, kao i člana 4. Protokola broj 7, te člana Protokola broj 12 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odbacio na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3. ZKP, nalazeći da u ovom delu zahtev nema zakonom propisani sadržaj.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2. i 3. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.